Poklič „Za dom spremni!“ na početku pjesme „Bojna Čavoglave“ pjevača Marka Perkovića Thompsona nije prekršaj, odlučila je danas na općoj sjednici tročetvrtinska većina sudaca Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske. Od 2015. isti taj sud donio je više odluka kojima je kaznio one koji su javno izvikivali ili isticali taj poklič, a i Ustavni je sud više puta zauzeo stajalište da je suprotan temeljnim načelima Ustava (!?). No današnje pravno stajalište Visokog prekršajnog suda odsad je obvezujuće za sve suce tog suda. Thompson bi dakle ubuduće smio taj poklič izvikivati na koncertima u Hrvatskoj.

No da i iznad suda ima „sud“ pokazala je žurna reakcija Građansko-liberalnog saveza (GLAS), kojem je na čelu Anka Mrak – Taritaš. Ta je stranka pohitjela u priopćenju taj poklič iz obrambenog rata prozvati „nacističko-ustaškim“! I nadrobiti da se „svi misleći ljudi“ trebaju „ozbiljno zabrinuti zbog sada više ne puzajuće, nego institucionalne rehabilitacije ustaštva i nacizma u našoj domovini“. Pritom je ustvrdila da se to događa pod vlašću čovjeka koji se pravi da je „uglađeni briselski gospodin“, dok najviše institucije, od članova Akademije znanosti i umjetnosti do visokih sudova, dopustivim proglašavaju nešto što je u civiliziranom svijetu razina ekscesa s kojim se policija i pravosuđe ekspresno i efikasno obračunavaju.

„Vrhnje“ je došlo na kraju: „Nedodirljivost pojedinih institucija zbog njihove tobožnje neovisnosti ne može biti opravdanje za odluke koje su u suprotnosti s demokratskim poretkom, humanim društvom i dosezima civilizacije kojoj želimo pripadati.“ U tu rečenicu zgusnuto je sve zlo „revolucionarne pravde“, koja gudi isključivo na žici „neoproštene (hrvatske) pobjede“, a ujedno i sva rugoba „demokratskog“ licemjerja. Umjesto da uljuđeno priznaju mjerodavnost legalnoga suda, takvi subjekti postavljaju se i iznad suda, nazivajući njegovu ustavnu neovisnost – „tobožnjom“.

I umjesto da priznaju kako su se pripadnici Hrvatske vojske i Hrvatskih oružanih snaga i uz pomoć pokliča „Za dom – spremni“ (kada niodakle nije bilo pomoći ni opipljive potpore) suprotstavljali u obrani svoga doma i domovine povampirenom četničkom i jugoslavensko-boljševičkom, brutalnom agresorskom fašizmu, takvi samoproglašeni nad-sudci obrću „ćurak“ pa legitimnu obranu doma i domovine nazivaju „rehabilitacijom ustaštva i nacizma“. Zbog jednog jedinog slogana! A „nacističko-ustaškim“ proglašavaju jedan od pokliča koji su izvikivali mladići rođeni 20 godina poslije sloma i nacizma i ustaštva.

Hrvati bi pokazali viši stupanj inteligencije, a i duhovitosti, kada bi odsad poštujući sudske odluke ograničili „Za dom spremni“ na situacije kao što je Thompsonova pjesma ili spomen na postrojbe i pripadnike HOS-a. A pritom u svim drugim prigodama masovno se počeli služiti dvama starim i potvrđenim hrvatskim pokličima spojenima u jedan, pokličima koji izvorno nemaju niti mogu imati nikakvih problematičnih asocijacija. Da se antifama ne daje „hrane“ kojom tvrdokorno hrane sebe i svoje klonove doma i protivnike u inozemstvu.

Bio bi to poklič: „Za dom – U boj!“

Da svakom neprijatelju hrvatske slobode svaki put prođu ilegalni trnci kroz čitavo „tobože“ mu legalno tijelo.

 

Šiljo/PHB-Pokret za hrvatsku budućnost