UZ FREDIJEVU LUDOST: ULTIMA LINEA – CRTA S KOJE NEMA UZMAKA!

MI ODGOVARAMO

Život – princip na kojemu svaki drugi princip stoji ili pada

Od vremena „djece cvijeća“ započela je otvorena kulturna revolucija protiv vrijednosti koje možemo nazvati kršćanskim, no koje su više od svega zapravo prirodne vrijednosti. Jedna od njih posebno je visoko na ljestvici kontestacije – pravo na život od začeća do prirodne smrti. A to pravo nužno pretpostavlja i uvažavanje prirodnih činjenica kao što je spol i vrijednosti kao su majčinstvo i očinstvo, a posljedično i društvenih kao što su brak i obitelj.

Zastupnik u Europskom parlamentu izabran u Republici Hrvatskoj Fred Matić neotuđivost prava na život svojim prijedlogom rezolucije stavio je na „index“. On misli da je život relativna vrijednost, isključivo u domeni žene, kao pitanje osobnog izbora u ime nekog njezina individualnog prava, pa samim time dijete nije vrijednost zbog kojeg bi liječnik smio imati priziv savjesti.

Kada bi se takva rezolucija usvojila, svaki državljanin Europske unije koji bi zagovarao „pravo na život“ i pravo na priziv savjesti bio bi u najmanju ruku osuđen doživjeti ono što je svojedobno doživio talijanski političar, pravnik i akademik Rocco Buttiglione. Osjećajući tu opasnost, oglasile su se stoga prosvjedom razne udruge, čak i saborski zastupnici, (napokon!) i Komisija Iustitia et Pax…

Teško je razumjeti um koji tako razmišlja i tumači. Teško je razumjeti um koji nikada ne pomisli: bih li ja mogao tako što predlagati da je moja majka u ime neke svoje slobode odlučila ne roditi me? Nažalost, niti se o tome pita parlamentarac Matić (koji je u ratu i srpskom logoru osjetio svu krhkost, no i vrijednost života!)  ni itko drugo tko u ime ma kakva i kojeg razloga stavlja „pravo na izbor“ ispred „prava na život“. Pokazuje se istinitim onaj čuveni stih Majakovskoga: Na svijetu umirati nije teško, stvoriti život daleko je teže…

Ali to je ipak lakši problem. Teži je problem što oni političari – među njima i oni koji se  nazivaju „demokršćanima“ – a koji nas danomice sve „jačim riječima“ uvjeravaju kako je nužno da se cijepimo protiv korone da bismo sačuvali svoj život i druge živote, ne samo što ne čine ništa kako bi zakonski što više zaštitili pretpostavku takva izbora – začeti život! – nego svoje nečinjenje izgovaraju na razne načine.

Jedan zastupnik u Hrvatskome saboru nazvao je to licemjernim. Da, kada je o kršćanima riječ, to je hipokrizija. Čovjek ne treba imati mnogo principa, ali ih, kako reče Camus, treba imati za ono malo časova u životu kada su oni zaista potrebni. A pravo na život od začeća do naravne smrti upravo je to: princip i pravo na kojemu svaki drugi princip i pravo stoji ili pada. I zato od kršćanina zahtijeva principijelnost. To je ultima linea, crta s koje nema uzmaka, kako nam je govorio pok. kardinal Kuharić, ako ne želimo da se sve raspadne.

No, kako kaže poslovica, ne pada snijeg da pokrije brijeg…

(rf)