NAŠ IZBOR

KRAŠIĆ: SJEĆANJE NA DANE PONOSA I SLAVE – DOĐITE I VIDITE!

 

Donosimo, uz pozivnicu za koncert, citat iz opsežnijeg teksta pok. Ljubice Štefan (pravednice među narodima) -sjećanje na osudu 3, listopada 1946. kardinala Stepinca i  3. listopada 1998. (Marija Bistrica) kada je Sv. Ivan Pavao II. beatificirao našeg prvog heroja u koloni pobjednika. Cjelovit tekst donijet ćemo 3. listopada. Usput poticaj onima koji idu u Krašić, da osim koncerta, prođu postajama Križnog puta i svrnu pozornost na tekstove koji su svetopisamska komparacija s izjavama i životom Bl. Alojzija. Autor “zaslužuje orden”…barem onaj “od srca” brojnih hodočasnika. Možda tamo piše i ime autora teksta (nismo baš sigurni), ali tko zna neka javi… Dodijeliti ćemo mu svakako povelju naše udruge Hrvatskog katoličkoga zbora “MI” i pozvati da nam govori o Bl. Alojziju. Jer, TO JE TO – IZVRSNO!

Sveta Stolica je toliko naglašavala da i mali narodi i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolički biskup i metropolita ne bi o tom smio ni pisnuti? Ako treba, past ćemo, jer smo vršili svoju dužnost (…)” Govor je završio izjavom: “A što se mene tiče i moga suđenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna.” Tako je, vođen svojom savješću, svijesno sebi potpisao smrtnu presudu. Taj 3. listopada 1946. crni je, prebolan dan povijesti hrvatskoga naroda. Ali, to je, iako pun suza i krvi, i dan zahvalnosti Bogu što ga je obdario takvim uzoritim nadbiskupom. Desetljećima Stepinac je porobljenome svome narodu bio, kao Sluga Božji, njegov zagovornik kod Oca. A sada smo dočekali zlatni pobjednički hrvatski 3. listopada 1998.: “Papa Ivan Pavao II. u najvećem našem marijanskom svetištu proglasio je službeno blaženikom našeg mučenika, naš ponos – kardinala Alojzija Stepinca. Rijeke vjernika, onih sretnika koji su uspjeli dobiti ulaznice za svečanost, počele su se slijevati sa svih strana Lijepe nam Naše u Mariju Bistricu već dan prije. Na suncem okupanom Svetištu, poslije niza tmurnih kišnih dana, Svetog Oca dočekalo je petsto tisuća vjernika. Podmukli klevetnici našeg mučenika pokušali su u zadnji čas zagorčati veliko slavlje i sreću hrvatskog naroda, suludo se nadajući da oni mogu spriječiti Petrovog nasljednika da obavi čin beatifikacije. Sretni i presretni, čak i s ponekom suzom radosnicom, hrvatski vjernici slušali su riječi Svetoga Oca: “Mi, udovoljavajući želji Našeg brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te druge brojne braće i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se časni sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, 10. veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” Dne 3. listopada 1998. dan je pobjede mučenika Stepinca nad silama zla, dan pobjede izmučenoga i oklevetanoga hrvatskog naroda, dan priznanja Svete Stolice za sve pale u borbi za slobodu naše nevine žrtve, dan objave Ivana Pavla II. urbi et orbi istine o Hrvatskoj, njezinoj Crkvi, vjerničkom hrvatskom puku. Dirljive tople riječi Svetoga Oca upućene “miloj Hrvatskoj” i “dragom hrvatskom narodu” melem su na duboke, još nezacijeljene naše rane. Što reći nego: “Hvala Ti, Pape!”

Ljubica Štefan (Hrvatsko slovo, 9. listopada 1998.)

 

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!