Aktualno

VIKTOR ORBAN: JA SAM UVIJEK BIO PRIJATELJ GOSPODINA TUĐMANA

 

“Ovo sadašnje stanje mene osobno čini nesretnim. Naime, ja sam političku suradnju s Hrvatskom počeo već devedesetih godina. Ja sam bio zastupnik Mađarskog parlamenta kada se ovdje vodio Domovinski rat, tako da sam bio svjedok uspostave neovisne Republike Hrvatske i održavao sam prijateljske odnose s prvim hrvatskim rukovoditeljima. Ne znam je li to moderno ili nije, ali ja sam uvijek bio prijatelj gospodina Tuđmana. (…) Naime, mi imamo prijateljstvo od osam stoljeća. Ja doista ne poznajem niti jedan gospodarski problem koji bi mogao biti teži od 800 godina zajedničke povijesti. U ovim satima koji su iza nas već smo učinili nekoliko učinkovitih koraka. Uspjeli smo pojasniti da smo na istoj strani, slažemo se vezano za povijesnu perspektivu – želimo jaku Europu, želimo jačati međusobnu suradnju europskih naroda.”

Tako je u Hrvatskoj govorio predsjednik mađarske Vlade Viktor Orban. Ne prvi put. Uvijek obziran prema Hrvatskoj i Hrvatima, posebice biranim riječima govori o predsjedniku Tuđmanu. I opet: ne jednom i ne prvi put. Govori onako kako rijeko čujemo govoriti od hrvatskih političara.

Podsjetimo se: Viktor Orban bio je jedan od malobrojnih europskih državnika, uz predsjednike Demirela i Gligorova,  koji je bio na Tuđmanovu sprovodu. Tzv. „Europa“ prezrela je tada našeg Predsjednika jer nije bio dovoljno „europski“. Danas, dvadesetak godina poslije, narodi širom Europe traže svoje „Tuđmane“, traže državnike i vođe  jer su ih „poslovođe“ dovele u slijepu ulicu, da ne kažemo ćorsokak. Orban ima ono što mnogim političarima u Europi nedostaje: političku viziju i potporu najvećeg dijela svoga naroda. Ne podcjenjuje, nego voli svoj narod, ali nije zato agresivan prema susjedima, nego se, kako smo vidjeli, biranim riječima obraća tražeći zajedničku točku naših nacionalnih povijesti, a ona nesumnjivo jest: Europa. Možemo reći i kršćanska Europa, ali ne nužno. Europa naime jest kršćanstvo i kršćanstvo jest Europa, iako ne samo Europa. To je bila perspektiva iz koje je i predsjednik Tuđman vodio i volio Hrvatsku: europsku, koja samim time jest kršćanska.

Neki u Hrvatskoj ne vole  Orbana, iako Orban poštuje i Hrvatsku i Hrvate. Ne vole jer ne vole ni Tuđmana, a ni Hrvatsku, bar ne ovakvu kakva jest, nacionalno svjesnu i još privrženu kršćanskim korijenima. Oni bi neku drukčiju Hrvatsku, „europsku“ po njihovoj liberalnoj mjeri, iako toj vrsti europejstva vrijeme neumoljivo istječe.

Biti tuđmanist danas u Hrvatskoj znači biti izbačen na politički rub, gotovo u „ilegalu“. Ali diljem Europe tuđmanizam, a možemo ga zvati i degolizam i schumanizam i adenaurizam, obnavlja se brže nego se itko nadao, pa tako i u susjednoj nam Mađarskoj, čiji se premijer ne ustručava implicirati da je u vođenju i viziji nacije i države – tuđmanist.

Franjo Tuđman izveo je hrvatski narod iz zakulisnih sjena na svjetlo pozornice svjetske povijesti. Danas njegov narod ima državu, iz koje odlazi ili šuti čekajući neko bolje vrijeme. Za koji dan bit će Tuđmanu otkriven spomenik u Zagrebu. Pitanje je samo tko ga od onih koji tamo budu – nasljeduje. ®

Zanima nas Tvoje mišljenje!