Aktualno

DANTE – PROROK NADE ZA DANAŠNJICU

700. godišnjica smrti Dante Alighierija

Piše: Krešimir Cerovac

Papa Franjo je 25. ožujka 2021., na dan proslave Gospodinova navještenja, objavio apostolsko pismo „Candor lucis aeternae“ (Sjaj vječnog svjetla) posvećeno velikom pjesniku Dante Alighieriju, a povodom 700. godišnjice njegove smrti. Dante je, nakon progona iz svoje voljene Firence i lutanja po Arecu, Forliju, Veroni, Trevisu, pa i Parizu, utočište našao u Raveni, gdje je i umro 14. rujna 1321. Nije Papa slučajno odabrao datum objave 25. ožujka, jer se na taj dan u Crkvi slavi misterij po kojem je „Riječ Božja tijelom postala od Djevice Marije“. A kaže Papa „liturgijska svetkovina koja slavi ovo neizrecivo otajstvo zauzimala je posebno mjesto u životu i djelu vrhovnog pjesnika Dantea Alighierija, proroka nade i svjedoka urođene čežnje za beskrajnom prisutnošću u ljudskom srcu.“

Dante Alghieri autor je „Božanske komedije“ (Divina commedia), djela koje je preraslo u najviše dostignuće srednjovjekovne literature i jedno je od najvećih književnih ostvarenja čovječanstva i kršćanske civilizacije svih vremena. U formi uobičajene alegorijske srednjovjekovne vizije zagrobnog života, Dante vodi čitatelja kroz Pakao, Čistilište i Raj i oživljuje pred njim grandioznu galeriju likova, od mitoloških i povjesnih ličnosti pa do svojih suvremenika, te predočava nevjerojatnom snagom izraza svu skalu ljudskih poroka i strasti. Djelo je formalno savršeno komponirano – pisano je u tercinama (strofama od 3 jedanaesterca), svaki od spomenutih triju dijelova ima 33 pjevanja podjednake dužine.

Apostolsko pismo pape Franje započinje kratkim osvrtom na razmišljanja nekih njegovih prethodnih o Danteu. Tako je, primjerice, papa Benedikt XV. objavio 1921. encikliku „In praeclara summorum“ (Među mnogim proslavljenim veličinama). „U povijesnom razdoblju obilježenom neprijateljstvom prema Crkvi“, kaže papa Franjo, „papa Benedikt je potvrdio pjesnikovu vjernost Crkvi.“ Podsjetio je na „intimno sjedinjenje Dantea s Petrovom stolicom“. Primijetio je da je pjesnikovo djelo, iako izraz „veličine i oštrine njegova genija“, crpilo „snažan poticaj upravo iz kršćanske vjere“. Papa Benedikt XV. nije se Danteu divio samo zbog vrhunskog pjesnikovog genija, već i zbog opsega teme, koji je sveta religija nudila Danteovoj poeziji: Iako je duboko razumio filozofiju i teologiju, Dante je također „duboko pio izvore Svetog Pisma i Otaca“, primijetio je papa Benedikt XV.

1965. godine papa Pavao VI. počastio je također uspomenu na velikog pjesnika apostolskim pismom „Altissimi Cantus“ (Najveći spjev) u kojem je potvrdio snažnu vezu koja ujedinjuje Crkvu i Dantea Alighierija. „Možda postoje neki koji se pitaju zašto je Katolička crkva voljom svoje vidljive Glave toliko obuzeta da njeguje uspomenu i slavi firentinskog pjesnika. Naš je odgovor jednostavan: Dante je naprosto naš! Naš, čime želimo reći naše katoličke vjere, jer je zračio ljubavlju prema Kristu; naš, jer je duboko volio Crkvu i pjevao o njezinoj slavi; i naš također, jer je u rimskom papi priznavao i častio Kristova namjesnika“. Papa Pavao VI. je usto naglasio: „Danteova pjesma je univerzalna: u svom neizmjernom opsegu obuhvaća nebo i zemlju, vječnost i vrijeme, božanske misterije i ljudske događaje, svetu doktrinu i učenja izvučena iz svjetlosti razuma, plodova osobnog iskustva i anala povijesti.“ Za tog je papu „Božanska komedija“ „pjesma društvenog poboljšanja postizanjem slobode oslobođene od robovanja zlu i usmjerena ka spoznaji i ljubavi prema Bogu, te izraz autentičnog humanizma.“ Nadalje: „U Danteu se priznaju i uzdižu sve ljudske vrijednosti – intelektualne, moralne, emocionalne, kulturne i građanske.“

Sveti je Ivan Pavao je 30. svibnja 1985 na otvorenju izložbe „Dante u Vatikanu“ naglasio, poput pape Pavla VI., Danteov umjetnički genij, govoreći o pjesnikovom djelu kao o „viziji stvarnosti koja govori o budućem životu i o misteriju Boga snagom teološke misli transformirane kombiniranim sjajem umjetnosti i poezije“.

Papa Benedikt XVI. je također često govorio o Danteovom putovanju i iz njegove poezije zacrtavao točke za razmišljanje i meditaciju. Govorio je da „Dante opaža nešto potpuno novo … vječno svjetlo prikazano u tri kruga kojima se obraća koristeći one nama poznate stihove: O Svjetlo Vječnosti, jedina koja u sebi živiš, / Jedina poznaješ sebe i, poznata u sebi, / I znajući, voljeti i osmjehivati se sebi!’ Naglašavao je izvornost Danteove vizije, koja je podala poetski izraz novosti kršćanskog iskustva, rođenog iz otajstva Utjelovljenja: „novost ljubavi koja je potaknula Boga da poprimi ljudsko lice, pa čak i više, da uzmi meso i krv, cijelu našu ljudskost.

U enciklici „Lumen fidei“ papa Franjo opisuje svjetlo vjere koristeći Danteovu sliku uzetu iz Raja, koja oslikava to svijetlo kao „žar što leti / i da poslije bukne kano oganj ljuti, / ko zvijezda s neba da u meni svijeti.“ U apostolskom pismu papa Franjo ukazuje da su u „Božanskoj komediji“ posebice istaknuta tri ženska lika: Marija, Majka Božja, koja predstavlja milosrđe; Beatrica, koja predstavlja nadu; i sveta Lucija, koja predstavlja vjeru. Te tri žene, koje predstavljaju tri teološke vrline, kaže papa Franjo, prate Dantea u različitim fazama njegova hodočašća, pokazujući da nismo sami spašeni, te da je posebno potrebna pomoć onih koji nas mogu podržati i voditi mudrošću i razboritošću. Ono što Mariju, Beatrice i Luciju zapravo pokreće, uvijek je božanska ljubav koja je „izvor spasenja i radosti“ i koja vodi „prema obnovljenom životu, a time i prema sreći“.

Dante Alghieri je za papu Franju sjajan umjetnik, čiji humanizam “ostaje pravovremen i važan“, odnosno Dante je „preteča naše multimedijske kulture, jer se u njegovom djelu riječ i slika, simbol i zvuk, poezija i ples spajaju kako bi prenijeli jednu poruku.” Zapravo, to je “sastavni dio naše kulture“, piše Papa, Vraćajući nas kršćanskim korijenima Europe i Zapada, Dante „utjelovljuje onu baštinu ideala i vrijednosti koju Crkva i civilno društvo i dalje predlažu i danas kao osnovu humanog društvenog poretka u kojem svi mogu i moraju vidjeti drugog kao braću i sestre ” Zaključak je apostolskog pisma da „Božanska komedija“ „može pomoći da mirno i hrabro napredujemo na hodočašću života i vjere na koje je pozvan svatko od nas, sve dok naša srca ne pronađu istinski mir i istinsku radost, dok ne dođemo do krajnjeg cilja cijelog čovječanstva“. A to je kako kaže Dante u jednom pjevanju „ljubav koja pokreće sunce i ostale zvijezde”.

Možda najpoznatija Danteova rečenica je: „Napustite svaku nadu vi koji ulazite …“ (Lasciate ogni speranza, voi ch’entrate), koja stoji na vratima njegovog Pakla. Dante na svom putu kroz pakao sreće mnoge poznate osobe. Među njima ima mnogo uglednika, pa i pripadnika Crkve. Kažnjeni su svi – od varalica, ubojica, lopova, do preljubnika, hedonista, tračera i tako dalje. Dante je poprilično rigorozan s obzirom na sud grešnika. Na svom putovanju, gledajući sve te muke, često preispituje sebe i vlastiti život, pitajući se da li je on dovoljno pravedan da mu duša ne završi ovdje nakon smrti. Ne tumači ono što vidi kao proizvoljnu Božju okrutnost, nego  kao izraz pravde, a pogrješno usmjerena ljudska sloboda stvorila je pakao.

Bog je prisutan u svakom Danteovom djelu. Bog je jedini cilj kojemu on teži i kojemu sve ljude prozivlje. Njegov je Bog – Bog vjere, nade, ljubavi, kako uči Crkva po Objavi i tradiciji. Iako se nije u nekim neteološkim stvarima slagao s papom Bonifacijem VIII. ipak je jasno poručivao: „Imate Zavjet i stari i novi / i Pastir Crkve vodit će vas k tomu, / nek su vam za spas dosta vođi ovi.“ Aktualna je to poruka! Unatoč nekim neslaganjima s papom ipak je bio ogorčen na sve koji su napadali papu: „Vidim: gle, ljiljan Anagni prekriva, / da Krista tu u namjesniku sputi.“

Zanimljivost: Kako tvrdi Ivan Lerotić u knjizi „Danteove staze po Hrvatskoj“ Dante je dio svojih putovanja, navodno, proveo i u Hrvatskoj uključujući i Zagreb. Na tom je putovanju, prema tvrdnji autora, u njegovom društvu bio i hrvatski biskup Blaženi Augustin Kažotić. Činjenica je da je u Raju Dante opisao pobožnog i ganutog hodočasnika iz Hrvatske, koji ushićen stoji pred Veronikim rupcem: Ko čovjek možda iz Hrvatske stati / što zna, kad vidi našu Veroniku, / pa je se s glada ne zna nagledati.

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!