Aktualno

ISTANBUL I MARAKEŠ: KOLIKO SMO USTUPAKA UČINILI I PONOSA POGAZILI?

 

Koliko smo ustupaka učinili, pogazili ponosa i progutali „knedla“ da bismo zadovoljili kojekakve zahtjeve, da ne kažemo ucjene? Dovoljno je sjetiti se generala i granice sa Slovenijom. Dužnost je odgovorna čovjeka kritički propitivati stvari, a katolik to mora činiti i sa zrenika razlikovanja duhova.

****

 

Da Hrvati u prosjeku ne čitaju dovoljno, to je poznato, ali da ne znaju čitati, to je novija stvar. Počelo je s čitanjem Istanbulske konvencije, a sada se nastavlja s Marakeškim kompaktom. No, ne lezi vraže, nisu sada u pitanju samo neki Hrvati koji ništa ne čitaju već cijele države koje se protive prihvaćanju ovoga dokumenta. Jer, kako je navodno izjavio predsjednik Europske komisije, a prenio njegov glasnogovornik, „one zemlje koje su napustile kompakt ne bi to učinile da su ga pročitale“.

Čemu to i zašto to? Zašto Hrvate i Europljane koji se protive prihvaćanju Kompakta proglašavati histeričnim populistima ili neupućenim lijenčinama, kojima se grsti čitati pa lupaju napamet?

Slično je bilo u Hrvatskoj pri postupku donošenja Istanbulske konvencije. I tada se javnost uvjeravalo kako protivnici njezine ratifikacije ne znaju čitati. Vlada je nakon kritika i prosvjeda ipak pridodala Interpretativnu izjavu, u kojoj, uz ostalo stoji: „Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka.“ Ako to znači da Konvencija ne sadrži obvezu, a sadrži rodnu ideologiju, onda znači da rodne ideologije u njoj ima, pa je kritika bila posve utemeljena; ako pak rodne ideologije nema, onda nema ni obveze, pa je izjava bespredmetna. Ili ne znamo čitati?

Slično se ponavlja sada kada se inzistira na prihvaćanju Kompakta, koji navodno ni na što ne obvezuje. Ako ne obvezuje, zašto ga prihvatiti; ako obvezuje, tada ga treba temeljito ispitati. Nadalje, ako ga ne mali broj zemalja, i to ne bilo kojih, ne prihvaća, u kakvu poziciju to dovodi one zemlje koje ga prihvate? Neće li se Hrvatska izložiti nepotrebnim pritiscima, kako zemalja koje kreiraju migracije, tako zemalja koje ne žele ni legalne ni ilegalne migrante na svom teritoriju, pa ni u tranzitu? Geostrateški izložena migracijskim rutama, neće li se Hrvatska dovesti u poziciju da postane „hot spot“, koliko se god tome protivila? Ukratko, zašto Hrvatska mora „navrat-nanos“ ulaziti u nešto gdje nije „ni luk jela, ni luk mirisala“? Čemu se uvlačiti u nešto što Hrvatskoj ne daje nikakvu dodatnu sigurnost povrh već prihvaćenih međunarodnih sporazuma o migracijama i vlastita zakonodavstva, a što je stavlja pod povećalo određenih nadnacionalnih struktura? O tomu nismo čuli ni riječ. A pitanja su opravdana i traže odgovor. Isticati da ništa nije sporno jer nitko u svim našim uredima nije našao baš ništa sporno može značiti samo jedno: ili Kompakt nisu pročitali oni koji su ga trebali pročitali jer bi, u protivnom, našli makar jednu prijepornu riječ; ili su pak prestrašeni odnosno dodvorice pa se ne usude ili neće iznijeti kritičke primjedbe? U oba slučaja valja se zabrinuti. To više što imamo dovoljno tegobnih iskustava iz predugih pregovora o članstvu u EU. Koliko smo ustupaka učinili, pogazili ponosa i progutali „knedla“ da bismo zadovoljili kojekakve zahtjeve, da ne kažemo ucjene? Dovoljno je sjetiti se generala i granice sa Slovenijom.

Dužnost je odgovorna čovjeka kritički propitivati stvari, a katolik to mora činiti i sa zrenika razlikovanja duhova. „Sve provjeravajte: dobro zadržite“ (1Sol, 5, 21). Ali teško je ne sjetiti se i riječi: „Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli“ (Mt 23, 4). ®

Zanima nas Tvoje mišljenje!