BL. JERZY POPIEŁUSZKO: POBJEDA ŽIVOTA PREKO SMRTI

Ovog listopada navršava se 36 godine od njegova ubojstva. Imao je tek 37 godina. Bio je svećenik u komunističkoj Poljskoj. Blag, nasmijan, mršav, naizgled krhak, pomalo zamišljeni sanjar, nadasve karizmatičan… Jerzyja (Juraja) Popieluszka voljeli su seljaci, radnici, studenti… Početkom osamdesetih godina kroz svoje pozive na poštovanje istine, pravde  i dostojanstva postao je državni neprijatelj komunističkog režima u Poljskoj. I zbog ljubavi za istinom je platio životom. Poljska komunistička tajna policija okrutno ga je ubila prije 36 godine, 19. listopada 1984. godine.

Do danas nisu pronađeni pravi nalogodavci te egzekucije, no smatra se da je to bio vrh tadašnje poljske komunističke partije. Postupak za beatifikaciju je započeo 1997. i zaključen krajem 2009. dekretom pape Benedikta XVI. u kojem izjavljuje da je otac Jerzy Popieluszko ubijen iz mržnje prema vjeri. Proglašen je blaženim 2010. godine. Zanimljivo je da je misi beatifikacije u Varšavi, uz preko 200 tisuća vjernika, nazočila i njegova stogodišnja majka Marianna. Godinu dana ranije odlikovan je najvišim poljskim civilnim i vojnim odličjem – redom Bijelog orla. Pokopan je u dvorištu crkve Svetog Stanislava Kostke u Varšavi, u župi u kojoj je pastoralno djelovao, a grob mu je do danas posjetilo preko 20 milijuna vjernika. Sveti papa Ivan Pavao II. kazao je da je on prvi mučenik komunističke Poljske, istinski prorok Europe, a njegovu žrtvu je opisao kao „pobjedu života preko smrti“.

„Dobrim svladavaj zlo“

Rođen je 14. rujna 1947. godine kao treće od petero djece u seljačkoj obitelji Wladyslawa i Marianne Popieluszko na istoku Poljske u mjestu Okopyu pokrajine Bialystok. U njegovoj obitelji Bog je bio na prvom mjestu: nedjeljna misa i svakodnevna obiteljska molitva se nisu se propuštali nizašto na svijetu. Domoljublje su njegovali kroz priče o slavnoj povijesti svog naroda. Nakon mature, 1965. godine, ulazi u Varšavsku nadbiskupijsku bogosloviju. No već nakon godinu dana postaje ročnik poljske vojske, u specijalnoj, kažnjeničkoj, bojnoj za klerike. Tamo su ih, tijekom „redovitog vojnog roka“, uz obaveznu ateističku indoktrinaciju, fizički i psihički pokušavali slomiti. Jerzyja nisu uspjeli uplašiti i slomiti, ali se nekoliko mjeseci nakon povratka teško razbolio. Samo ga je čudo spasilo od smrti. Za svećenika ga je u svibnju 1972. godine u Varšavi zaredio sluga Božji, kardinal Stefan Wyszynsky, taj „primas tisućljeća“ kako ga nazivaju Poljaci, još jedan od stupova otpora komunizmu u toj zemlji.

Kao geslo mlade mise izabrao je citat iz evanđelja „On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene“(Lk 4,18). Bio je kapelan u nekoliko varšavskih župa te duhovnik varšavskih liječničkih krugova. Pokazalo se da ima izvanredan dar komunikacije s ljudima. Župljani su znali da mogu uvijek računati na njegovu utjehu i pomoć, posebice bolesni. I sam je osjećao zdravstvene posljedice „redovnog služenja vojnog roka“. Istodobno, od samih početaka radničkog pokreta otpora komunističkom režimu (1980.), bio je vezan uz legendarni sindikat Solidarnost. Svoj rad temeljio je na riječima svetoga Pavla iz poslanice Rimljanima: „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (Rim, 12,21). Držao je duhovna predavanja o etici rada, temeljene na nauku Crkve. U njegovim propovijedima nije bilo politike, iako je govorio o istini i pravdi. Stotine ljudi koji su ga slušali svjedoče da su se obratili tj. odlučili promijeniti život upravo zahvaljujući njemu. Deseci su se odlučili krstiti. Voljeli su ga obični radnici, medicinsko osoblje ali i studenti. Zato su njegove mise, kao i korizmene i adventske obnove koje je vodio, postale vrlo posjećene. Zanimljivo je da je kao rezultat bliske suradnje s medicinskim osobljem, organizirao medicinske timove tijekom posjeta svetog Ivana Pavla II.  Poljskoj 1979. godine i Varšavi 1983. godine.

Njegov je rad pratila tadašnja zloglasna komunistička poljska tajna policija. U očima poljskih komunista postajao je sve veći problem. Tajna policija ga je često podvrgavala ispitivanjima. Tijekom tih ispitivanja postavljali su mu i ovakva pitanja: „Zbog čega na poseban način deformirate i lomite hostiju na misi?“ Oni su vidjeli u razlomljenoj i pokazanoj hostiji slovo V (viktorija – pobjeda) – jedan od omiljenih znakova Solidarnosti.

Usprkos prijetnjama i zastrašivanju taj karizmatični svećenik i borac za istinu nije se dao ušutkati.

Morate braniti istinu

Jerzy je sudjelovao i u štrajku Solidarnosti organiziranog 27. ožujka 1981. godine. Bio je to četverosatni nacionalni štrajk upozorenja koji je zaustavio cijelu Poljsku i ostao zabilježen kao najveći štrajk u povijesti sovjetskog bloka i u povijesti Poljske. Komunističke vlasti su 13. prosinca 1981. godine proglasile izvanredno (vojno) stanje u Poljskoj što je značilo uvođenje vojnog zakonodavstva te početak masovnih uhićenja aktivista pokreta Solidarnost, nebrojenog zlostavljanja i odmazde prema članovima tog sindikata. Mnogi štrajkaši, radnici, bili su otpušteni s posla, a njihove obitelji dovedene na rub preživljavanja. Vlč. Jerzy je  postao važan djelatnik u programu socijalne pomoći koji je podržavao obitelji pogođene izvanrednim stanjem. Redovito je nazočio suđenjima aktivistima Solidarnosti te je sjedio s njihovim obiteljima na uočljivom mjestu kako bi optuženi mogli vidjeti da nisu ostavljeni sami.

Od veljače 1982. počinje organizirati „Mise za domovinu“ koje su se slavile svake posljednje nedjelje u mjesecu, a znalo ih je posjećivati i do 20.000 vjernika. Bila je to tradicija iz XIX. stoljeća kada je Poljska bila okupirana stranim silama, a svoj identitet je mogla braniti jedino uz pomoć Crkve. Vlč. Popieluszko je bio toliko popularan da je pozivan propovijedati u svakom kutu Poljske. Nije nikada pokazivao mržnju prema svojim neprijateljima i progoniteljima. „Moje oružje je istina i ljubav“, često je isticao i protivio se bilo kakvom obliku nasilne borbe. Pozornica i središte njegova djelovanja je bila skromna župa Sv. Stanislava Kostke na periferiji Varšave.

U jednoj od svojih propovijedi vlč. Popieluszko je kazao: „Položaj Crkve uvijek će biti isti kao i položaj naroda … i kada su ljudi progonjeni onda Crkva dijeli njihove patnje“. Od 1983. godine pod cjelodnevnom je paskom komunističke tajne policije. Gotovo svakodnevne provokacije, prijetnje, nemogućnost ni da korak napravi bez uhođenja, naznačili su da se komunističke vlasti kane obračunati s vlč. Popieluszkom. No on se nije dao zastrašiti: „Čini mi se da u povijesti Crkve, u povijesti kršćanstva, postoji toliki primjeri koji pokazuju u kojoj mjeri morate braniti istinu. Morate je braniti do kraja. Isus Krist je žrtvovao svoj život kako bi objavio Božansku Istinu. Isto tako, apostoli su žrtvovali svoje živote. Stoga je uloga svećenika navijestiti Istinu i trpjeti za Istinu … Ako je potrebno, čak i umrijeti za Istinu“, riječi su vlč. Popieluszka.

Uskoro je na sastanku vojno-policijskog obavještajnog vrha donesena odluka. Jerzyja Popiełuszka se mora likvidirati. Pokušali su ga ubiti u prometnoj nesreći 13. listopada 1984. godine, ali nisu uspjeli. Šest dana kasnije uspjeli su ostvariti naum.

Vlč. Jerzy je 19. listopada 1984. godine slavio svoju posljednju misu u mjestu Bydgoszcz oko 300 km od Varšave i unatoč nagovorima domaćina da prenoći ondje, kreće s vozačem natrag u Varšavu. Iste noći četvorica komunističkih agenata – Grzegorz Piotrowki, Leszek Pekala, Waldemar Chmielewski i njihov izravni nalogodavac, pukovnik Adam Pietruszka – pripadnici specijalne postrojbe tajne policije, maskirani kao prometna policija, zaustavljaju njegov automobil u mjestu Gorsk, gdje cesta prolazi kroz šumu. Popieluszka su onesvijestili i stavili u prtljažnik, a vozača vezali i poveli sa sobom. Putem vozač, premda svezan, uspijeva iskočiti iz auta i pobjeći im u šumu. Što se točno kasnije događalo ne zna se… Po ozljedama nakon što je pronađeno njegovo tijelo zaključeno je da je okrutno mučen te da je još živ, sa svezanim kamenjem oko nogu, bačen u rijeku Vislu. Tijelo vlč. Popieluszka pronađeno je 30. listopada 1984. u blizini mjesta Tama, gdje ga je izbacila Visla, 150 km od mjesta otmice.

I danas „živi“

Čak i prije no što je se pročula vijest o Popieluszkovoj smrti poljska vlast je, bojeći se nereda i pobuna koji bi mogli uslijediti nakon što se dozna za Popieluszkovu sudbinu, postavila patrole u devet najvećih gradova u Poljskoj. Izdali su čak i upozorenje da će se prosvjednici kažnjavati visokim novčanim kaznama, pa čak i zatvorom.

No kad se doznalo da je popularni svećenik ubijen nitko nije mogao zaustaviti narod. Vijest o njegovoj smrti poput bombe odjeknula je po cijeloj Poljskoj. Obdukcijom su utvrđene teške povrede uzrokovane zvjerskim mučenjem, za koje će službeni liječnik potvrditi da nikada prije takvo što nije vidio. Na njegov pogreb 3. studenog 1984. godine u Varšavu prispjelo je 250 tisuća ljudi.

Pod pritiskom domaće i svjetske javnosti, a i kako bi umirili narod njegove su ubojice uhićene i osuđene. No  unatoč zahtjevu državnog tužiteljstva za izricanje smrtne kazne, osuđeni su na višegodišnju robiju. Ona je amnestijama komunističkih i postkomunističkih vlasti višekratno smanjivana, pa su već odavno svi na slobodi, a nalogodavci nisu nikada otkriveni. Kao nalogodavac je bio optužen i osuđen načelnik tzv. IV. Odjela (koji se bavio Crkvom) spomenuti pukovnik Pietruszka koji je nakon pada komunizma optužio generala Jaruzelskog i njegova zamjenika Kiszczaka, kao prave nalogodavce, no protiv njih je bila obustavljena istraga „zbog nedostatka dokaza“.

O tome koliko Poljaci vole i cijene blaženog Jerzyja Popieluszka svjedoči podatak da njegovo ime nosi preko 80 ulica i trgova u Poljskoj; stotine spomenika i spomen ploča otkrivene su njemu u čast; a po njemu je nazvano oko 18.000 škola, dobrotvornih organizacija, udruga mladih i klubova za raspravu. Snimljena su dva filma, izdani desetci knjiga, a njegove propovijedi, dnevnički zapisi, izjave za medije i promišljanja su sabrana u knjigama Kazania 1982.-1984. i Zapiski 1980.-1984.… No to nije sve. Brojni su spomenici i ulice s njegovim imenima u SAD, ali i u Mađarskoj. Danas je u kripti župne crkve sv. Stanislava Kostke u Varšavi, u čijem dvorištu je i njegov grob, muzej koji nas ne podsjeća samo na njegov život već i na cjelokupnu borbu za poslijeratnu slobodu poljskog naroda. Blaženi Jerzy Popieluszko nas podsjeća na oko 3.000 poljskih svećenika koji su podnijeli mučeništvo od 1939. do 1989. godine za vrijeme dvije najsmrtonosnije i najzloćudnije ideologije XX. stoljeća: nacizma i komunizma. Ovaj blaženik i danas jasno poručuje da se pravi vjernik ne da zavesti zloćudnom ideologijom, zastrašiti terorom ili podmititi povlasticama i nagradama – bilo da je riječ o komunizmu jučer ili relativizmu današnjice.

I završit ćemo s jednim njegovim citatom aktualnim i za naše društvo danas: „Nije dovoljno da kršćanin osudi zlo, kukavičluk, laži i uporabu sile, mržnju i ugnjetavanje. On mora uvijek biti svjedok i branitelj pravde, dobrote, istine, slobode i ljubavi. Nikad se ne smije umoriti braneći te vrijednosti, ta prava koja pripadaju i njemu i drugima.“ (R.R.)