PROF. DR. VANJA-IVAN SAVIĆ: ODGOVOR NA NEKOLIKO PITANJA O VLADAVNI PRAVA I AKADEMSKIM SLOBODAMA

Nedavno smo razgovarali s članom predsjedništva Hrvatskog katoličkog zbora ‘Mi’, izvanrednim profesorom na Katedri za teoriju prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o projektu koji provodi u okviru suradnje s srednjoeuropskom akademijom (CEA – Central European Academy) i Sveučilištem u  Miškolcu, Mađarska  na temu akademske slobode i vladavina prava, te mu postavili nekoliko pitanja vezanih uz ovu važnu tematiku koja zahvaća rad naših znanstvenika, profesora, te studenata kao i svih onih koji su vezani uz rad sveučilišta. Ovo je napose važno jer Hrvatski katolički zbor Mi prije svega ima cilj okupljati mlade ljude kršćanskog opredjeljenja koji žele učiti i studirati kako bi svojim poštenim radom doprinijeli boljitku svoje domovine i Europe u cjelini.

Profesore Savić, molim Vas da nam kažete nekoliko riječi o projektu kojeg ste član?

Već treću godinu za redom sudjelujem u radu Srednjoeuropske akademije (CEA) koja okuplja znanstvenike iz srednje Europe i to Hrvatske, Češke, Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije i Srbije. Sjedište srednjoeuropske akademije je u Budimpešti, a znanstveno ju pokriva Sveučilište u Miškolcu. Cilj je Akademije ne samo okupljanje znanstvenika iz geografski bliskog područja, već i suradnja i rad na temama koje su od važnosti prije svega za Srednjoeuropski prostor, ali i za cijelu Europu. Prije svega radi se o radu na pravnim i pravno političkim i ekonomskim temama s namjerom da pokažemo da i mi imamo ‘nešto za reći’ i da su prošla vremena u kojima je naš dio Europe bio neopravdano i nepravedno zapostavljen zbog komunističkog razdoblja u kojima niti znanost niti znanstvenici nisu imali adekvatan status unutar Europske zajednice naroda.

• Spominjete posebnosti našeg srednjoeuropskog kruga. O čemu se radi, što želite postići sa svojim radom u okviru ove asocijacije?

Da, točno je ovaj dio Europe je dio s bogatom tradicijom kulture i znanosti, te prepun brojnih starih sveučilišta od kojih su neka među starijima u Europi. Shvatili smo da je došlo vrijeme u kojem se zajedničkim nastupom u znanstvenom i stručnom svijetu možemo pokazati u najboljem svjetlu te da izborom i obradom tema možemo (i moramo) pokazati da imamo vlastite stavove, promišljanja i da naši pogledi na društvo ne moraju nužno biti identični onima koji se razvijaju u zapadnoj Europi i na način kako se to tamo čini. Naravno da svi dijelimo iste zasade, demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava kao izvorišne osnove ali o mnogim pitanjima možemo i drugačije misliti, a što je najvažnije i argumentirano raspravljati i ponuditi svoja stajališta pa i rješenja problema pred kojima se Europski prostor u cjelini nalazi. I to prije svega nastojimo činiti kao stručnjaci i znanstvenici iz brojnih, prije svega pravnih područja.

• Danas se čini da zemlje srednje i istočne Europe imaju snagu koju prije nisu imale i da ih se ipak više sluša?

Točno je, do nedavno Srednja i Istočna Europa bila je ona ‘druga’ Europa, siromašnija, opterećena komunističkim i socijalističkim nasljeđem i kao takva uvijek je zapravo slijedila svoje zapadne susjede ne bi li ih što prije barem donekle dostigla. Evo pogledajte primjerice Poljsku, ona postaje europska sila i važan faktor u geopolitičkim zbivanjima. Tu je i naša Hrvatska koja postaje važan faktor u izgradnji mira i stabilnosti u ovom dijelu Europe te njezini predstavnici sudjeluju u kreiranjima najviših politika Europske Unije. Uistinu je važno reći da su Mađarski kolege sa svojom inicijativom dali velik doprinos prepoznavši priliku povezavši nas u Organizaciju koja okuplja izvrsne pravne stručnjake koji argumentirano promišljaju i doprinose razvoju znanosti.

-O čemu je Vaš ovogodišnji projekt? Koja mu je tema?

Ove godine glavna tema grupe kojoj i ja pripadam je Vladavina prava (Rule of Law, engleski). Vladavina prava temeljna je zasada suvremenih demokratskih društava i ona govori da nitko nije iznad Zakona. Zakonu se trebaju podvrgavati ne samo građani već i javne vlasti, te svi trebaju imati jednak pristup javnim službama i pravo na otvoreno, pošteno i nepristrano suđenje. U okviru ovog projekta koji je podijeljen na dva dijela, pravni znanstvenici iz srednjoeuropskih zemalja prvo pišu temu po svom izboru, te drugo zajedničku knjigu udžbeničkog tipa o Vijeću Europe i vladavini prava uz naravno promišljanja koja su uz to vezana, a dolaze iz pera naših i kolega iz susjednih zemalja. Kao i svake godine rezultati istraživanja biti će objavljeni u publikacijama s međunarodnim uredništvom, a kao veliki finale je tiskanje knjige koja je zajednički pothvat svih kolega koji se nalaze na zadanom projektu.

• U okviru ovogodišnje teme, vi ste se odlučili za pisanje o akademskim slobodama, zašto?

Već dugo vremena mi se čini da živimo u visoko antagoniziranom svijetu u kojem nitko nikoga zapravo ne sluša. Pri tome čini se da liberalni pogledi dominiraju javnim prostorom, te ostavljaju malo prostora za razumnu kritiku te argumentirano sučeljavanje; naravno da se trebaju čuti i glasovi i jednih i drugih i trećih i petih, ali sam kroz svoje izučavanje temeljnih akademskih sloboda htio spustiti loptu na zemlju i početi od fundamentalnih pitanja koja su bitna za vladavinu prava i rad akademske zajednice, a to se odnosi ne samo na rad nastavnika, već i na studente i sve one koji su uključeni u rad akademske zajednice. Radi se o podvlačenju temeljnih postavki akademskih sloboda koje se prije svega odnose na častan rad, poštenje te uvažavanje argumentacije. O čemu se radi? Radi se tome da svaka sloboda pa tako i akademska sloboda svoje uporište ima u pravnom poretku zemlje u kojoj se odvija, te u međunarodnim instrumentima (konvencijama) koja pokrivaju to područje. Radi se o jednostavnoj ideji da znanstvenik mora biti dosljedan svojim etičkim principima te savjesno i u skladu sa svojom savjesti raditi i iznositi rezultate svojih znanstvenih istraživanja, ali pri tome mora poštovati pravni poredak zemlje u kojoj slobodno, podvlačim ovu riječ, slobodno djeluje i radi. Znanost ima pravo kritizirati, ali osnovne zasade javnog poretka se trebaju poštovati, a prije svega radi se o javnom poretku i javnom moralu. Potrebno je puno uvažavanja da bi se stvorilo društvo u kojem se raspravlja argumentima, a ne po političkom diktatu i/ili ideološkim zasadama. Naravno da svaki znanstvenik ima svoj etički habitus, a često i političko opredjeljenje, ali u demokratskom društvu argumentirana rasprava treba zamijeniti agresivno ideološko djelovanje i to je čini mi se najbitnije za Sveučilište.

• Kažete da je potrebno uvažavati, na što točno mislite?

Stvari treba pojednostavniti i reći da u društvu postoje različiti divergentni interesi i da je normalno da ljudi različito misle i da različito djeluju, pa tako i u znanosti. Pa normalno je da mladi koji su nositelji budućnosti koriste svoju snagu i entuzijazam da bi promijenili društvo – pa ako oni, prije svega mislim na mlade obrazovane ljude ne mogu iznositi svoje stavove, kome bi se to pravo trebalo dati, ako ne njima? No te iste mlade treba podučiti znanstvenoj izvrsnosti i metodama poštene (ako treba i oštre) ali pristojne znanstvene komunikacije. Pri tome jasno treba reći da svaka djelatnost tako i znanost djeluje u okvirima neke zajednice čiju egzistenciju treba poštovati. U tom smislu i postoje ustavne odredbe koje ne dozvoljavaju djelatnosti koje bi mogle ugrožavati ustavnopravni poredak. U isto vrijeme javljaju se tendencije da se svako kritiziranje proglasi govorom mržnje, da je nedopušteno kritiziranje koje vrijeđa nečije osjećaje. To je otišlo predaleko, sada se u mnogim zemlja mnogi znanstvenici boje izreći što zaista misle i do kakvih su znanstvenih spoznaja došli jer bi na taj način mogli ugroziti svoj status i dobiti ‘naljepnicu’. To je neprihvatljivo. To nije sloboda znanstveno istraživačkog rada.

• Pa što onda učiniti?

To je bilo pitanje koje sam sam sebi postavio kada sam počeo istraživati ovo područje. Ključ je u balansiranju između suprotstavljenih prava, i zato sam se u svom radu bavio teorijsko pravnim okvirom za razumijevanje akademskih sloboda u okvirima demokratskog poretka te uloge države koja smije štititi svoj javni poredak i javni moral, ali mora činiti sve da znanstveni rad uživa najveću moguću potporu države i najveću moguću razinu slobode koja je moguća. Potrebno je pravedno balansirati između ponekad suprotstavljenih prava. Sjećam se prosvjeda nastavnika Sveučilišta u Chicagu od prije par godina na kojem su izrazili kritiku pretjeranog sputavanja njihovog rada uz poznatu bojazan za pretjeranom političkom korektnošću, a kako su govorili to uništava znanost i dovodi do auto cenzure.

• Koja je vaša poruka studentima i mladim znanstvenicima koji tek ulaze u akademske vode?

Poruka je jednostavna: imajte moralnu vertikalu, radite pošteno, nikoga nemojte namjerno napadati, ne vrijeđajte, a ako kritizirate neka to bude znanstveno utemeljeno i vrhunski argumentirano. Imate pravo na svoj moral i vrijednosti i to što na vaš rad netko ne gleda sa simpatijama, neka vas ne obeshrabri. Istina na kraju, doduše, često i presporo, pobjeđuje. No nemojte dozvoliti da se nad vas nadviju trendovi, koji su uvijek prolazni, već radite po svojoj savjesti koristeći znanstveno prihvaćenu metodologiju. Stručnost je uvijek najbolji odgovor na kritiku. Uložite u svoje znanje i vještine, tako ćete biti autentični i ako vas  ponekad neće voljeti, morat će vas uvažavati.

• Hvala Vam na razgovoru.

Hvala i Vama.