DR. JURE BURIĆ: POUKA O POBAČAJU SABORSKIM ZASTUPNICIMA!

U južnim krajevima Hercegovine još dok sam bio dijete mogao sam čuti kako su neke  “Mare”ili ”Ane” bile u bolnici “na čišćenju! Tek poslije sam saznao da su zapravo išle pobaciti – napraviti abortus, riješiti se neželjene trudnoće!

Već tada se taj zločin nastojao prikriti imenom koje ne osuđuje , koje ne zabrinjava i ne daje odgovornosti : pa za Boga miloga zar “čišćenje” samo po sebi nije nešto lijepo. Zar nije lijepo prljavo očistiti i prljavoga se riješiti.

Tako su i onaj koji je “ čistio” i ona koja je “očišćena” i dalje imali “čistu” savjest živeći u uvjerenju kako su napravili nešto dobro, a ne gnjusni zločin. A za svaki se zločin treba i mora odgovarati. Ovozemaljski sud rijetko će gdje izreći prikladnu kaznu, naprotiv oslobodit će ženu svake krivnje uvjeravajući je da nije napravila ništa nečasno i nezakonito.

E upravo je poanta na ovom “nezakonito”. Jer ako pobačaj staviš u zakon kao dopušten i nekažnjiv onda ga bez posljedica možeš izvesti i bez grižnje savjesti živjeti znajući da se o zakon nisi ogriješio. Zato ga se nikad ne bi trebalo ozakoniti, nikada pristati zločin proglasiti normalnim i nekažnjivim bilo po vjerskim ili svjetovnim mjerilima.

O ovim prvima svoje će reći Crkva i to je manje – više znano, jer Crkva priznaje “život od začetka”,a kako i ne bi kad u ovoj eri tehnologije na ekranu može čuti otkucaje srca bebe stare niti dva mjeseca i to potpuno jasno s EKG om kao u odraslog zdravog čovjeka samo ubrzanijom!

Dakle dijete veliko kao dio nokta maloga prsta već ima srce koje kuca, koje se na ekranu suvremenog ultrazvučnog aparata vidi i bilježi njegov EKG!!! I crkva osuđuje ubijanje tog malog nemoćnog, ali živog stvorenja koje po svjetovnim  zakonima već tada ima pravo na nasljeđivanje ovozemaljskih bogatstava, ali eto po istim tim zakonima nema osnovno ljudsko pravo – pravo na život! Za takav grijeh Crkva predviđa i kaznu: kaznu pokore i odluke da takav zločin žena više nikada ne ponovi, da se za taj čin pokaje.

Pa zar Spasitelj nije među nas ljude došao upravo radi takvih, a ne radi pravednika. Ozakoniti ovozemaljskim zakonima abortus znači izravno biti upleten u spiralu zločina, pa će uz ženu istu, a sasvim sigurno i veću krivnju imati izvršitelj i zakonodavac, onaj koji je ovo ubojstvo svojim zakonima ozakonio .

S ovim osjećajem morali bi se znati nositi i na pameti ga imati svaki saborski zastupnik koji će jednoga dana ne daj Bože dignuti svoju ruku za “abortus kao nekažnjivi čovjekov čin”- nekažnjivi i za počinitelja i za ženu koja taj čin traži i dopušta.

Vode desetljetne raspre oko ukinuća smrtne kazne za neviđene zločine koji je čovjek počinio , a prihvaća se kao nekažnjivo ubojstvo djeteta koje nije napravilo nikakav zločin, koje bi možda jednoga dana bilo neki novi Tesla, Einstein , Mozart, Ivan Pavao II., Marija Curri……

I nemojte se truditi tražiti u Bibliji piše li nešto o abortusu ili ne piše, osuđuje li se taj čin u Bibliji ili ne osuđuje. Danas imate znanstveni dokaz od kada je dijete živo biće. Danas imate mogućnost već u petom tjednu života VIDJETI i ČUTI to malo slatko srce,pa kad odlučite ubiti njegove otkucaje spremi se i ti ženo i ti izvršitelju i ti saborski zastupniče taj zločin primiti na svoju savjest, u svoje srce (ako nešto od ovoga uopće i imate)! A možda bi prije odluke jednoga dana u Saboru trebali upriličiti izravni prijenos ( to je danas tehnički jednostavno izvedivo) jednog takvog ubojstva (abortusa) s prikazom kako to srce lijepo radi i kako ga izvršitelj gasi!

Bilo bi morbidno, ali za spašavanje u budućnosti tisuće tisuća tih malih srca možda i učinkovito ! (Veljača, 2019.)