Aktualno

UZ ROĐENDAN: BENEDIKT XVI. – CRKVENI NAUČITELJ!?

Priredio: Mate Krajina

 

Sjetimo se 12. rujna 2006. i govora u Regensburgu. „U jedno možemo biti sigurni: poput odvažnog proroka Jeremije, niti krotki prorok Benedikt nikada nam – ni s ovoga, niti s budućega svijeta – neće kazati: ‘Rekao sam vam.’ Stvarnost je to već izrekla događajima, daleko više negoli pukim riječima.“

 

********

U kontekstu ratnih zbivanja u Siriji, ali i onih u Iraku i Libiji koji su gotovo zaboravljeni, ponovno se aktualizira proročanski tekst kojeg je papa Benedikt XVI. izgovorio 12. rujna 2006. na Sveučilištu u Regensburgu. Sada se više nitko ne govori podrugljivo o nekoj tamo papinoj „tezi“ jer cijelom svijetu je bezumno vjersko nasilje došlo do grla. Michael O’Brien napisao odmah nakon papina govora hrabro se suprostavljajući različitim kritičarima, osobito onima iz crkvenih redova. „Benedikt je nadasve čovjek ljubavi i istine te – što je još veća rijetkost – čovjek je koji je oboje uspio spojiti u svome životu i svome nauku. Na neki je način poput Sv. Franje Asiškoga koji je 1219., za vrijeme križarskih vojni, ušetao u tabor Saracena i ondje danima propovijedao…“, ustvrdio je O’Brien.

No, prisjetimo se! Papa je između ostalog izrekao i ovo: „Nasilje je nespojivo s naravi Boga i naravi duše… Bogu krv nije mila, a nerazumno se ponašanje protivi Božjoj naravi. Vjera se rađa iz duše, a ne iz tijela. Onaj tko nekoga želi privesti k vjeri mora posjedovati sposobnost dobro govoriti i ispravno razmišljati, bez nasilja i prijetnji. Da bi se uvjerila razumna duša, nije potrebna čvrsta ruka, ni bilo kakvo oružje, niti bilo koje sredstvo prijetnje smrću….”

Papa je također citirao bizantskog cara Manuela II. Paleologa (1391. – 1425.), koji je aktualizirao činjenicu da islamsko poimanje božanske moći, ukoliko se odvoji od razuma može razoriti ljudsko dostojanstvo. Papa nikoga nije osudio, a je li rekao istinu neka svatko sebi na to pitanje odgovori. On je hrabro ustao protiv svih zagovornika bezumlja u ljudskom rodu, protiv fanatika svih vrsta, bez obzira što je apostrofirao islam. Upozorio je na pogubnu hirovitost i amoralnost snaga koje u Božje ime siju razaranje i pred kojom se ruše sve moralne strukture. Papa je pozvao na mir i kulturu mira vjerujući da je naša kršćanska, ali i islamska uljudba još uvijek sposobna za taj veliki cilj. Usljedili su protesti iz islamskoga svijeta, ali uskoro se, hvala Bogu, razvio pozitivan dijalog između Benedikta XVI. i muslimanskih stručnjaka.

Interesantno je o. George W. Rutler na portalu (www.crisismagazine.com) prisjećajući se Benediktova govora ustvrdio: „Ako nitko nije prorok u svome domu, onda veliki proroci to ne mogu biti nigdje u svijetu. Papa Benedikt XVI. uklopio se u taj zaključak.“ Spomenuti analitičar prisjetio je se i najžešćih kritičara papina govora, posebice: argentinske predsjednice Christine Kirchner koja je papine opaske nazvala „napadačkim“ i „opasnim za sve“. Spominje se o. Rutler i drugih papinih kritičara, ali znakovito je prisjećanje na izjavu glasnogovornika ondašnjeg kardinala Jorge Bergoglia, o. Gullerma Marca koji je po navodima časopisa „Newsweek“ navodno izjavio da Bergoglio „nije zadovoljan“ Benediktovim riječima. Regenburšku postavku kritizirao je tada i jedan drugi argentinski nadbiskup, Joaquin Pina, četiri dana nakon što je Sveta Stolica prihvatila njegovu ostavku. No, možda je najbolje neke stvari zaboraviti!

Bilo kako da bilo, danas svjedočimo patnji mnogih duša koje izaziva pogrešna ideologija koju je papa Benedikt smireno opisao i hrabro je pozvao na korekcije s krajnjom strpljivošću i ljubavlju.

Rutler je iznio još nekoliko interesantnih razmišljanja: „Pitagorino uvjerenje kako se povijest ponavlja protivi se kršćanskome napretku, ali zato povijest obilato svjedoči kako je moguće ponavljati pogreške, a jedini je izlaz iz te pogubne zamke pogrešku priznati i ispraviti je. I Benedikt i Franjo svijetu nastavljaju donositi blagoslov svojom poslušnošću Riječi.“

Na koncu evo još jednog razloga zbog koje smo sve ovo gore aktualizirali. Naime u svim neobičnostima koje su se zadnjih godina događale u Crkvi (čini se i papa Franjo im je sklon) možda se dogodi još jedna dobra i pozitivna. O. Rutler ovako zaključuje svoje razmišljanje: „Ako Bog Ljubavi Benedikta prvoga pozove u svoj nebeski dom u kojemu se poniznost „razmeće“ isključivo mirom što nadilazi svaki razum, neka Franjo ili neki drugi Petrov nasljednik, Benedikta proglase Naučiteljem Crkve. U jedno možemo biti sigurni: poput odvažnog proroka Jeremije, niti krotki prorok Benedikt nikada nam – ni s ovoga, niti s budućega svijeta – neće kazati: ‘Rekao sam vam.’ Stvarnost je to već izrekla događajima, daleko više negoli pukim riječima.“

 

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!