NAŠ IZBOR

HRVATI NE TREBAJU KLEČATI ZBOG RASIZMA!

Dokle ćemo doći u nametanju kojekakvih „običaja“ u ime borbe protiv ovoga ili onoga,  teško je reći, ali očito „novitetima“ nema kraja. A najnoviji je klečanje nogometaša na reprezentativnim utakmicama u znak borbe protiv rasizma.

Prvo što treba reći jest to da je rasizam bolest duha. Samo duhovno bolestan ili oštećen čovjek, dakle ugrožena zdravlja svojega duhovnog bića, može druge ljude držati nižim od sebe, manje vrijednima i manje ljudima, pa tako i kada to čini zbog boje kože. Rasizam je nešto što se teško protivi naravnom univerzalnom osjećaju ljudske jednakosti i bratstva, samim time težak je grijeh po kršćanskom moralu (koji nikad nije u suprotnosti s naravnim moralom, po savjesti upisanom u svako ljudsko biće.)

Na nedavno održanoj prijateljskoj utakmici  s Belgijom, Hrvati, za razliku od Belgijaca, nisu kleknuli  u znak borbe protiv rasizma (a nije ni sudac). HNS to je obrazložio riječima: „Hrvatski nogometni savez poštuje stav hrvatskih reprezentativaca te neće nametati obvezu klečanja koje u kontekstu hrvatske kulture i tradicije ne predstavlja simbol borbe protiv rasizma ili diskriminacije.”

Zašto klečanje „u kontekstu hrvatske kulture i tradicije ne predstavlja simbol borbe protiv rasizma ili diskriminacije“? Klečanje je, kako znamo, gesta poniznosti i poštovanja  pred Bogom, tek iznimno pred čovjekom u nekom svečanom činu (primjerice, kada mladić klekne dok prosi ruku svoje odabranice ili čovjek koji prima čast viteštva), ali može biti i gesta poniženja i pokoravanja. U ovom slučaju Hrvati nisu imali i nemaju razloga klečati ni zbog kojeg razloga. Tri su razloga tomu: povijesni, moralni i vjerski.

Prije svega, povijesno gledano, Hrvati nisu imali kolonije ni robove, nisu ljude druge rase držali u podčinjenosti  prisilnog rada ili u siromaštvu niti su osvajali druge zemlje radi iskorištavanja njihovih ljudi i dobara. Rasizam dakle nije ni u kojem pogledu dio hrvatske povijesti ni političke „tradicije“. Nacije koje u tom pogledu imaju osjećaj povijesne krivnje, zacijelo će naći način da ga iskažu.

Samim time, ni s moralne točke gledišta nitko od hrvatskih nogometaša, Hrvata uopće ni stanovnika Hrvatske bilo koje nacije i vjere nema obvezu  simbolički okajavati krivnju za rasizam i ropstvo ili bilo kakvo iskorištavanje bližnjega na osnovi rasizma.

Vjerski razlog počiva  na drugoj zapovijedi Dekaloga  „Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.“ Isus će pak, sažimajući tu zapovijed,  Sotoni prilikom kušnje u pustinji odbrusiti: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’“  Kao kršćani vjerujemo da upravo ta zapovijed ljude čini ravnopravnima – jer su svi ljudi djeca Božja i Bogu jednako vrijedni. Prihvatiti to kao istinu najbolji je lijek od rasizma.

Rafael Milić

Zanima nas Tvoje mišljenje!