STEFAN SIMIĆ – REKOH I OLAKŠAH DUŠU: LUKA MODRIĆ – VELIČINE KOJE POSTAJU LEGENDE

Mnogi od nas, još od dječačkih dana, sanjaju da urade nešto veliko za ljude, što bi bar na trenutak promijenilo sve i dokazalo da može, da ima smisla

Trenutno sam u Hrvatskoj, gledam kako se navija, više iz daleka, jer mi nisu bliska masovna okupljanja

Onda u jednom trenutku vidim Luku Modrića kako treba da izvede penal, sve je zašutjelo

Luka je, na trenutak, sve stavio na kocku, i svoju karijeru, i godine, i ugled

Svjestan da ako pogodi, bit će heroj nacije, ako promaši, sve suprotno, na stubu srama

Preuzeo je odgovornost po tko zna koji put, opet susret sa strahovima, unutrašnjim demonima, nekom silom koja te vuče prema dolje i govori ti – tvoje je prošlo .-

Promašuje – golman brani

Ljudi u nevjerici, sumnje u njega postale su opravdane, kraj

Nije prošla ni minuta, isti taj čovjek, izvodi akrobatski potez, i postiže pogodak

Kao ponovo rođen

Euforija kakvu dugo nisam vidio, dok mi pogled iz sobe pada na centar grada

Gdje jednim okom gledam utakmicu, a drugim, kroz prozor, ljude ispred kako navijaju

I to je to, čitava jedna karijera duga više od dvije decenije staje tu

Padneš, i ustaneš

Promašiš, pa pogodiš

Modrić ima nevjerojatnu unutrašnju vjeru

Nisam ga puno gledao, ali ono što bih vidio, to je kako najmanji na terenu, a sada i najstariji, igra protiv divova

Motiviran, kao da je na početku karijere, možda i više

Dok je igrao u Dinamu, govorili su da je to njegov maksimum, da nema tijelo za više

Još je tada bio pozajmljen Zrinjskom, jednom timu iz Mostara, otpisan za velika djela, podcijenjen

Dok je igrao u Tottenhamu, govorili su isto, to je to, dosta mu je i toliko

Kada je prešao u Real, isto nevjerica, ostat će godinu, dvije, i kraj

Uvijek ista zavist i nevjerica

A Modrić je postao šest puta prvak Europe, i jedne godine najbolji igrač svijeta, ispred dvojice najvećih možda u historiji

Što ima taj čovjek, što drugi nemaju

Snagu, sreću, talent, brzinu

Sve je to u drugom planu naspram njegove vjere i ljubavi, da ono što radi, radi do kraja

Odavno ne više samo zbog sebe, nego zbog svih onih kojima to znači

Svjestan da tako, i doslovno, mijenja živote

Po principu – kada može Luka mogu i ja –

Sinoć je Luka Modrić izašao u 80. minutu iz igre, protiv Italije

Hrvatska nije primila gol s njim, nego bez njega

Možda je i to Modrićev simboličan oproštaj i dokaz nepobjedivosti

Govorili su kako treba smjena generacija, da treba da igraju drugi, da je njegovo prošlo

Nije.

Takvi igrači zauvijek ostaju prisutni, i kada završe karijeru

Žive u budućim generacijama

Kao dio kolektivnog nesvjesnog, a i svjesnog

To je bio Dražen Petrović, kapetan, o kome se i dan danas više priča, nego o igračima koji igraju

To je sada Luka Modrić

Dokaz da se može, kada se hoće

I da je nebitno tko je s druge strane

Važno je što je u tebi i u načinu na koji sve to nosiš

Da nogometne karijere mogu da traju duže, Luka bi igrao vječno

Ali i ovako je ušao u red besmrtnih

Čemu nas je sve naučio?

Da i najveća slava i novac ne smiju oduzeti čovjeku skromnost, poniznost

Da i najveće pobjede nisu kraj puta, i vrijeme da se stane, nego učenje i motiv za neke nove

Da nisu bitne godine, nego strast, vjera i želja

Da nije bitno mišljenje sredine, nego unutrašnji glas koji ti govori da možeš

Da su i porazi sastavni dio života, i da je najvažnija borba

Kada ti svi govore da staneš, a ti nastavljaš

I dokazuješ da možeš, po tko zna koji put

To razdvaja velike, od najvećih.

I snagu ljudskog duha koji je neuništiv.

Posebno kada shvatiš da tvoje srce ne kuca samo za tebe, nego za sve one kojima značiš

Tako se ulazi u legendu

Koja ima smisla, samo ako ljudima donese nešto dobro, što će dugo da živi u njima

I da im da dodatnu snagu da ne odustanu

Do posljednjeg daha

Do kraja

Stefan Simic

Stefan Simić – rekoh i olakšah dušu

Izvor:

https://www.^facebook.com/stefansimic4

kroatizirao  fra Tomislav Pervan