PREDIZBORNO VRIJEME NAJBOLJE OČITUJE SVU PSIHOPATOLOGIJU I POKAZUJE KOJOM BESTIDNOŠĆU LJUDI MOGU IZOKRETATI STVARI

A predizborno vrijeme najbolje očituje svu psihopatologiju onoga što nazivamo demokracijom pokazujući kojom bestidnošću ljudi mogu izvrtati i izokretati stvari. U relativno kratkoj povijesti demokracije u samostalnoj Hrvatskoj nijedno predizborno razdoblje, čak ni ono 1999., nije to pokazalo u tolikoj mjeri kao što pokazuje ovo, iz dana u dan, kao da su svi bjesovi pušteni s lanca.

Znamo da vlast po definiciji ne valja. Ljudi nikad nisu zadovoljni i uvijek će naći razlog „brundati“ i „brontulati“, što iz neznanja, što iz umišljenosti, što iz dobrih namjera. Možda i iz kršćanskih načela. Da, vlast je po definicija kvarljiva, a kvarljiva je jednostavno zato što je kvarljiv čovjek. Svaki čovjek. Očekivati od vlasti da bude „sveta“ dok je istodobno narod sklon svakoj vrsti površnosti, lijenosti, kvarljivosti, prijetvornosti i nevaljalštini nije drugo do hipokrizija.

Htjeli bismo vidjeti nove, bolje lidere. Ali njih ne vidimo. Vidimo stare i nove pretendente na „prijestolje“, slušamo mesijanske izjave takozvanih političara koji na sva usta bijesno optužuju, optužuju i optužuju, štekću, reže, ujedaju, grizu, samo što im pjena na usta ne izlazi… Na radost medija i njihovih gazda i na radost onih koje ne vidimo…

Da, vlast po definiciji ne valja; da, vlast je po definiciji kvarljiva. I ova je. Ima tisuću mana. Ali ono što bi vlast željelo uzeti budi jezu… I tama se uvlači u kosti.

A ti, narode? Ako je tko budan, nek pripali svijeću pa ćemo, možda jednom, s Božjom pomoći (jer druge pomoći nema) ponovno zaista biti narod i zaista biti ljudi, a ne gospodski kastori…

rf