TRADICIJA I POSEBNOSTI DRŽAVA U PRAVU EUROPSKE UNIJE I VIJEĆA EUROPE

Nakon nekog vremena ponovo razgovarali s članom predsjedništva Hrvatskog katoličkog zbora ‘Mi’, izvanrednim profesorom na Hrvatskom katoličkom sveučilištu o projektu koji provodi u okviru suradnje s srednjoeuropskom akademijom (CEA – Central European Academy) i Sveučilištem u  Miškolcu, Mađarska na temu akademske slobode i vladavina prava, te mu postavili nekoliko pitanja vezanih uz ovu važnu tematiku koja zahvaća rad naših znanstvenika, profesora, te studenata kao i svih onih koji su vezani uz rad sveučilišta. Ovo je napose važno jer Hrvatski katolički zbor Mi prije svega ima cilj okupljati mlade ljude kršćanskog opredjeljenja koji žele učiti i studirati kako bi svojim poštenim radom doprinijeli boljitku svoje domovine i Europe u cjelini.

1. Profesore Savić, molim Vas da nam ukratko opet kažete nekoliko riječi o projektu kojeg ste član?

Već treću godinu za redom sudjelujem u radu Srednjoeuropske akademije (CEA) koja okuplja znanstvenike iz srednje Europe i to Hrvatske, Češke, Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije i Srbije. Sjedište srednjoeuropske akademije je u Budimpešti, a znanstveno ju pokriva Sveučilište u Miškolcu. Cilj je Akademije ne samo okupljanje znanstvenika iz geografski bliskog područja, već i suradnja i rad na temama koje su od važnosti prije svega za Srednjeuropski prostor, ali i za cijelu Europu. Prije svega radi se o radu na pravnim i pravno političkim i ekonomskim temama s namjerom da pokažemo da i mi imamo ‘nešto za reći’ i da su prošla vremena u kojima je naš dio Europe bio neopravdano i nepravedno zapostavljen zbog komunističkog razdoblja u kojima niti znanost niti znanstvenici nisu imali adekvatan status unutar Europske zajednice naroda.

2. Već ste ranije spominjali posebnosti našeg srednoeuropskog kruga, možete li nešto nadodati?

Da, točno je ovaj dio Europe je dio s bogatom tradicijom kulture i znanosti, te smo između ostaloga razvijali svoju pravnu tradiciju. Smisao ove inicijative je da zajedno pokažemo da postoje stavovi u srednjoj Europi koji se možda razlikuju od stavova naših kolega i prijatelja sa Zapada, ali koji su jednako tako Europski. I ranije sam govorio da svi dijelimo iste zasade, demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava kao izvorišne osnove ali da postoje pitanja o kojima mislimo drugačije, i sve to čini Europski kulturni ali i pravni prostor. Jer Europa je koloplet kultura i tradicija koji je opet čine jednom, zajedničkom, jedinstvenom.

3. Spominjete pravo, u kojem smislu je danas Europa jedinstven pravni prostor, a u kojem smislu je europsko pravo još uvijek partikularno, domaće?

Ono što je važno naglasiti da je pravo i dalje i Europsko ali i nacionalno. Europsko pravo naravno pokriva sve države Europske unije ali postoje i pravni dokumenti Vijeća Europe koji obuhvaćaju prije svega pitanja ljudskih prava i temeljnih sloboda i odnose se na države članice Vijeća Europe, što obuhvaća puno veći broj država nego što ih je u Europskoj Uniji. Još uvijek postoji konfuzija između poimanja Europske Unije i Vijeća Europe. U tom smislu postoje i dva suda onaj u Luksemburgu i onaj u Strasbourgu, jedan je sud Europske Unije, a drugi je onaj Vijeća Europe. Važno je reći, a u statusnim pitanjima i pitanjima obiteljskog prava napose još uvijek postoje nacionalna rješenja pojedinih država koja su često različita između država. Uz navedeno postoji i praksa Europskog suda za ljudska prava u kojoj Sud primjenjuje tzv. marginu prosudbe (Margin of Appreciation, engl.) gdje se pojedinim državama priznaju neke nacionalne posebitosti, te je u tom smislu moguće da u jednom slučaju npr. u Italiji sud donese jednu oduku, a u drugom npr. u Francuskoj drugačiju, a radi se o istim ili sličnim okolnostima. Treba reći da Europsko pravo ne briše nacionalne posebitosti, već bi se one u Europskom prostoru trebale zapravo prožimati.

4. Tema vašeg ovogodišenjeg projekta je vladavina prava, a u ovom drugom dijelu je naglasak na radu Vijeća Europe?

Da, ove godine grupa kojom ja pripadam obrađuje temu vladavine prava ali i sveobuhvatnim materijalima koja reguliraju vladavinu prava unutar Vijeća Europe.  Važno je razumjeti da se kroz razvoj Europske Unije i Vijeća Europe vide i njihovi temelji. Često se primjerice zaboravlja osoba Roberta Schumana, inače katoličkog blaženika, koji je svoju kršćansku ali opće humanističku dimenziju unio u nastanak Europske Unije, vjerujući u zajedništvo i mir.  Neki kažu da zastava Europske unije podsjeća na krunu Marijinih zvijezda ili pak na dualitet vjerskog i sekularnog. No u svakom slučaju Europa pripada svima koji žive na njezinom prostoru a što obuhvaća brojne religije, kulture i običaje. Važno je reći da postoji čitav niz propisa koji govore o kulturi i posebnosti naroda koji žive na europskom tlu. Već sam Londonski sporazum (The Treaty of London) počiva na potrazi za mirom koji je baziran na pravdi i međunarodnoj suradnji i predanosti duhovnim i moralnim vrijednostima koje su zajednička baština naroda Europe, individualnoj slobodi, političkoj slobodi i vladavini prava. Rečeno je već ranije da se kao i svake godine rezultati istraživanja objavljuju. Radovi o Vijeću Europe biti će objavljeni kao veliki finale u knjizi koja je zajednički pothvat svih kolega koji se nalaze na zadanom projektu.

5. Spomenuli ste Londonski sporazum, ima li još nekih dokumenta koji govore o sličnome?

Da, osim Londonskog sporazuma, tu je Firentinska Konvencija koja govori i zajedničkom nasljeđu Europe koja jasno kaže da su države članice svjesne da krajobraz (Europe) doprinosi formiranju lokalnih kultura i da je to osnovna komponenta europskog prirodnog i kulturnog nasljeđa koje doprinosi ljudskom blagostanju i konsolidaciji Europskog identiteta. Dakle, nema Europske kulture bez lokalnih nacionalnih kultura koje su između ostalog i produkt okoliša u kojem živimo, naše geografije hoćete. Isto tako  tu je i Faro konvencija koja govori o kulturnom europskom nasljeđu. Kultura Europe je koloplet različitih kultura koje postoje na ovom prostoru, ono što je važno je da se sve te kulture uvažavaju i prožimlju, a kultura Europe nije samo Zapad već i njezin srednji i istočni dio. Dapače.

6. Europski sud uvažava te različitosti, rekli ste, a što je s politikama pojedinih država?

Europski sud za ljudska prava kao što sam rekao je važan oslonac posebitostima koje ima svaka pojedina država, te u svojim presudama uvažava specifičnosti pojedinih zemalja. U skladu s ranije rečenim nije ista primjena Konvencije o ljudskim pravima ako se radi o primjerice Malti ili pak Švedskoj. Fribourška konvencija pak jasno kaže da su kulturna prava sastavljena od nasljeđa i prava na samo određenje (identifikaciju), pa to onda mora uključivati dovoljan stupanj uvažavanja posebnosti u svim smjerovima. Tako bi se trebale voditi i države međusobno kroz međusobnu komunikaciju. Tu su i tijela Vijeća Europe koja doprinose harmonizaciji i uvažavanju specifičnosti pojedinih država članica, od kojih neke nisu čak geografski europske države, već zapadno azijske poput Armenije, Azerbajdžana i Gruzije. Konvenciji Vijeća Europe, naime, mogu pristupiti i ne Europske države. Venecijanska komisija koja se bavi pitanjima demokracije i ljudskih prava, GRECO (anti-korupcijsko tijelo) ili pak CEPEJ (komisija za efikasnost pravosuđa) mogu svojim aktivnostima kroz tzv. meko pravo, (soft law, engl.) utjecati na države da vode koherentnu europsku politiku s uvažavanjem različitosti.

7. Koji je vaš pogled na Europski prostor danas i u budućnosti?

Kao pravnik prije svega gledam na Europu koja ima svoje mehanizme, koji desetljećima funkcioniraju. Ali da bi to ostalo tako, Europa mora voziti na dva kolosijeka ali unutar iste trase, jedan je zajednički, supranacionalni, a drugi je onaj nacionalni, domaći pri čemu se državama daje da same odlučuju o pitanjima koja se tiču njihove tradicije i kulture, a napose u statusnim i obiteljsko pravnim stvarima. To nikako ne znači da države imaju pravo na nedemokratske metode i ciljeve. Ključ je ponekad u balasniranju između suprotstavljenih prava, uvažavanju onog općeg, sveeuropskog ali i domaćeg, nacionalnog.

Hvala Vam na razgovoru.

Hvala i Vama.

Razgovor vodio: Mate Krajina