Aktualno

TRAGEDIJA UKRAJINE PODSJEĆA NA PRIČU O SUZANI IZ BIBLIJE – KIJEV JE ONOLIKO RUSKI KOLIKO JE DUBROVNIK SRPSKI!

Ukrajina, koja je poželjan partner za Rusiju i NATO, doživljava sličnu sudbinu. Istina, u priči o Ukrajini stvar izgleda nešto drugačije. Starci se ne bore zajedno kako bi ju prisilili da se odluči za obojicu, nego za jednoga od njih.

https://www.nedjelja.ba/hr/komentari/bogoslovlje-u-praksi/

Piše: dr. fra Luka MarkovićKatolički tjednik

U Bibliji se nalazi priča o lijepoj Suzani i dvojici pohlepnih staraca koji je žele prisiliti da im bude ljubavnica (usp. Dn 13). Problem Suzane, koja ne pristaje na ucjenu, leži u tome što su pokvareni starci ugledni članovi institucije koja je zadužena za nadziranje morala u društvu. Bijesni zbog odbijanja, lažno je optužuju da je, iako udata žena, “legla” s nepoznatim mladićem. Nakon što su je osudili na smrt, spašava je mladić Danijel ispitujući starce pojedinačno. Po onoj narodnoj koja kaže da su u laži kratke noge, spetljaju se starci u izjavama glede navodnoga Suzanina nemorala, pokazujući svoje pravo lice.

Nedužna osuđena na razaranje i smrt

Ukrajina, koja je poželjan partner za Rusiju i NATO, doživljava sličnu sudbinu. Istina, u priči o Ukrajini stvar izgleda nešto drugačije. Starci se ne bore zajedno kako bi ju prisilili da se odluči za obojicu, nego za jednoga od njih. Njihova svađa se odvija preko leđa Ukrajine, koja ovih dana nedužna biva osuđena na razaranje i smrt.

Pohlepni ruski diktator Putin, koji se u svom propagandnom govoru pred agresiju na Ukrajinu obrušio na komunističke vođe LenjinaStaljina i Hruščova, uvjeravajući rusku javnost kako su oni krivci da uopće postoji neovisna Ukrajina, ide tako daleko da prekraja povijest u korist svojih bolesnih ambicija, tvrdeći kako je ono što se zove Ukrajina oduvijek bila Rusija. Tu naivnu laž na svoj je ismijao način jedan Amerikanac prikazujući prelijepi grad Kijev iz onoga vremena kad su na mjestu Moskve rasle zapuštene šume. Kijev je doista, s povijesnoga gledišta, onoliko ruski koliko je Dubrovnik srpski. Nažalost Putinu to ne znači puno. Dijete komunizma, kagebeovac, a danas „pravoslavni vjernik“, koji osuđuje svoje nekadašnje komunističke uzore zbog navodnih popuštanja nacionalistima drugih naroda u Sovjetskom Savezu, želi očito preko Ukrajine ući u rusku povijest.

I Rusi dižu glas protiv Putina

Pa, ipak, stvari se odvijaju malo drugačije nego je Putin zamislio. Svi oni koji se danas zgražaju nad razaranjem Ukrajine, trebaju imati na umu da agresija Rusije na tu zemlju izgleda malo drugačije od one srpske na Hrvatsku i BiH. Dok se u Srbiji Diogenovom svjetiljkom moralo tražiti protivnike te agresije, u Rusiji se svakodnevno javljaju vrlo ugledni intelektualci, nobelovci, umjetnici, pa i nekadašnja vojna lica, ali i obični građani, protiv razaranja Ukrajine. Prema izvještajima Amnesty Internationala uhićeno je zadnjih dana u Rusiji oko 6 000 prosvjednika protiv agresije na Ukrajinu.

Nitko ne zna kako će završiti trenutna borba Golijata i Davida, pa ipak jedno ohrabruje, a to je činjenica da se sve više Rusa diže na pobunu protiv pohotnoga milijardera Putina koji si je umislio da je car. Ono što bi, i pored svih stradanja, moglo dati nadu Ukrajincima i svijetu jest mogućnost da Putin izazove svoj kraj potezima kojima je htio oduševiti Ruse. Utoliko osuda Putina i njegove agresije, ne smije nikada biti osuda ruskoga naroda koji je iznjedrio tolike znanstvenike, glazbenike, umjetnike, literate, nobelovce, ljude bez kojih bi svjetska kultura bilo puno siromašnija.

Mamljenje “slatkišima slobode”

A tu je i onaj drugi pohlepni starčić NATO koji, istina, nije prisiljavao Ukrajinu poput Putina na odluku za sebe, ali ju je mamio zamamnim slatkišima slobode, iako mu je bilo jasno da je stanje u Rusiji još uvijek daleko od one demokracije koja bi mogla prožvakati ukrajinsko članstvo u tom savezu. Istina, Europa je na nogama. Svi se solidariziraju s ukrajinskim narodom, šalju mu pomoć i prihvaćaju izbjeglice. Hvale vrijedna stvar. Pa, ipak, bilo bi puno bolje da je Europa na vrijeme shvatila kako približavanje Ukrajine NATO-u može imati dalekosežne posljedice, ponajprije za same Ukrajince, pa i čitav svijet. To ne znači da je Ukrajinu trebalo prepustiti Rusima. Ali nije ju niti trebalo dovesti u situaciju u kojoj se sada nalazi. Nažalost, Europa nije imala dovoljno hrabrih i produhovljenih ljudi poput Danijela iz priče o Suzani koji bi znali uvjeriti oba starca da ostave tu Ukrajinu na miru. Razumljiva je želja Ukrajinaca da se konačno otrgnu od utjecaja „ruskoga svijeta“ koji znatnim dijelom podsjeća na onaj „srpski svet“ na prostorima bivše države. Pa, ipak, ima vremena kada je bolje napraviti dva koraka naprijed, a jedan nazad, krećući se prema zacrtanom cilju, nego trčati u provaliju. Nažalost, to se s Ukrajinom nije dogodilo. Bilo je previše zamamnih obećanja i ponuda iza kojih nisu stajale realne mogućnosti. I najobičnijem analitičaru političkoga stanja u svijetu je jasno da se NATO neće zbog Ukrajine upustiti u rat s Rusijom. Takav sukob doveo bi, s obzirom na atomsko oružje, do istrebljenja ljudskoga roda na planetu Zemlji, ili u najbolju ruku do povratka u pećinsko doba, pa bi, kako reče slavni fizičar Einstein, četvrti svjetski rat bio vođen toljagama.

Gdje je moralnom odgovornost za druge?

Koliko se istine krije u tim mislima, vidi se ponajbolje u navodnoj ponudi Amerike da iz Ukrajine izvuče predsjednika Zelinskoga. Što bi se u tom trenutku dogodilo s narodom u Ukrajini? Sapienti sat. Zadnji je trenutak da se u zapadni politički svijet vrati ono što se naziva moralnom odgovornošću za druge. U demokratskom svijetu, ukoliko želi ostati vjerodostojan, ciljne smije opravdavati sredstva.

Što preostaje danas poštenim ljudima širom svijeta? Preostaje im molitva i nada da će sami Rusi zaustaviti Putina. U suprotnom, bit će vraga. NATO i Europa će, istina, pomagati Ukrajince, ali se zbog vlastite sigurnosti neće upustiti s Rusima u sukob. Dobro je da ovaj puta nisu uveli embargo na oružje Ukrajincima kao što su to svojevremeno učinili Hrvatima za vrijeme srpske agresije. Pa, ipak, najvažnije od svega, kako za Ukrajinu tako i za čitav svijet, jest rad svjetske diplomacije na prestanku rata i postizanju mira u svijetu. A pravednoga mira, kako je već prije nekoliko stoljeća ustvrdio filozof Pico della Mirandola, nema bez promjene čovjeka iznutra. Ali niti promjene čovjeka iznutra nema bez mira, jer rat budi u njemu one životinjske destruktivne nagone koji razaraju umjesto da stvaraju.

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!