Aktualno

AKADEMIK MISLAV JEŽIĆ UZ IZLOŽBU “HRVATSKA U SRCU EUROPE”: OD SANKCIJA POSLIJE “OLUJE” SPASIO NAS JE ALOIS MOCK

 

Na otvaranju izložbe „Hrvatska u srcu Europe – Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske“ koja je 5. lipnja postavljena u knjižnici Fakulteta hrvatskih studija, akademik Mislav Ježić prisjetio se kako je došlo do prvoga postavljanja izložbe, prije 25 godina, u Europskom parlamentu i drugdje po svjetskim metropolama. Obrazložio je, također, vrijednost ove izložbe i naveo razloge zašto je treba pogledati, proučiti i na njoj se inspirirati: „U Međunarodnoj paneuropskoj uniji raspravljali smo u 1995. o tome kako da predstavimo Hrvatsku u europskim tijelima i osporimo mnogobrojne predrasude o njoj kao balkanskoj zemlji, Zapadnome Balkanu i ‘tamošnjim zaraćenim plemenima’ i potaknemo približavanje i priključenje Hrvatske europskim tijelima. Tako se rodila zamisao o izložbi. Uz izložbu smo priredili priručnik o hrvatskoj kulturi, koji je objavljen na engleskome, francuskome, njemačkome i hrvatskome jeziku. On je pratio izložbu od Strasbourga, preko Pariza (Palača UNESCO), Beča, Berlina, Dresdena, Münchena, Praga, Bratislave, Budimpešte, Soluna i Kaira do Dubrovnika. Nakon Oluje porastao je međunarodni pritisak na Hrvatsku, htjeli su joj nametnuti i sankcije, ali o tom nije postignuta suglasnost u Uniji, jer se austrijski ministar Alois Mock i njegov stalni tajnik Albert de Rohan nisu s time složili. Mnoge su vlade nametnule tihe sankcije, a hrvatski su diplomati imali velikih teškoća da ih netko u vladama Europske unije u to vrijeme primi. Pomoću Paneuropske unije probili smo tu blokadu i izložbu je otvorio zastupnik u Europskom parlamentu dr. Otto von Habsburg.“

Akademik Ježić je  također naglasio: “Starija i današnja srednja generacija doživjele su u Hrvatskoj nešto što rijetki naraštaji u svijetu dožive: da je njihova domovina postigla slobodu i samostalnost nakon teških kušnja. A već se i generacija sadašnjih studenata može sjećati drugoga rijetkoga događaja: da je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije 22 godine nakon osamostaljenja. Koliko je naših mladih građana svjesno što to znači i koliko je to egzistencijalno bilo važno za njihovu domovinu, teško je reći. Mnogi im govore drugačije, a i mediji su u nas uvelike umanjili svijest o povijesnome značenju tih događaja. Stvaranje Europske unije bio je, možda uz osamostaljenje Indije, najveći mirotvorni pothvat konfliktnoga i razornoga XX. stoljeća u svijetu.

Ni najjače europske zemlje ne mogu igrati znatnu ulogu u današnjem svijetu velikih sila, osim ako su ujedinjene u Europu. Europska unija može imati mnogo nedostataka i mnogo se toga u njoj još može, bude li sreće, usavršavati, no i takva kakva jest ona je najsretniji dio današnjega svijeta po dobrobiti u kojoj njeni građani žive, po demokratskim institucijama, poštovanju ljudskih prava, pa i zaštiti okoliša i prirode. Sve je to daleko od savršenoga, ali je bolje nego drugdje, pa i u najmoćnijim zemljama svijeta.

Europu povezuje duga povijest i mnoge ključne sastavnice šarolikih nacionalnih kultura, a naročito zajednička baština Grčke, Rima i kršćanstva, a to znači i humanizma i prosvjetiteljstva i moderne kulture, kojih bez tih temelja ne bi bilo. Sve te sastavnice povezuju i Hrvatsku s Europom. To se može zorno vidjeti na probranim primjerima kulturnih spomenika na ovoj izložbi. Ona je svojedobno pomagala da neki politički krugovi u Europi zorno prepoznaju europsku baštinu koju čuva Hrvatska i koja im ne smije biti ravnodušna. A danas neka pomogne studentima Fakulteta hrvatskih studija, a i svim posjetiteljima izložbe, da zorno vide koliko je hrvatska baština i nacionalna i europska u isti mah, i da si jasnije predoče koliko je Hrvatska i primila od Europe, počevši od antike, i koliko je dala Europi, pa da ih ne mognu zbuniti oni koji nedovoljno znaju da bi razumjeli da je Hrvatskoj pravo mjesto u Europi i da ona ima “pravo na Europu”, a to danas politički znači – punopravno mjesto u Europskoj uniji.

Danas, kada smo doživjeli da u ovoj 2020. godini, pa i u vrijeme otvaranja ove izložbe na Fakultetu hrvatskih studija, Hrvatska i predsjedava Vijeću Europske unije, trebalo bi svima biti jasno da je to kulturni i politički okvir u kojem Hrvatska ima najveće izglede za slobodan razvoj, kao i za to da nešto znači u svijetu.

No da bi se ta prilika u punini iskoristila, potrebna je izvrsna naobrazba, dorasla suvremenim izazovima, te, ako je budemo imali, imat ćemo i velike izglede za razvoj svoje domovine u okvirima ove Europe i današnjega svijeta. Dio te naobrazbe pred oči iznosi i ova izložba. A upravo takvoj bi naobrazbi trebali služiti i hrvatski studiji.

Zanima nas Tvoje mišljenje!