KONFERENCIJA “DEMOGRAFSKE PROMJENE U EUROPI“: KADA ĆE SE OSTVARITI „OBITELJ JE POD OSOBITOM ZAŠTITOM DRŽAVE“?

U Zagrebu je održana konferencija “Demografske promjene u Europi: Praktična rješenja Europske komisije” u organizaciji Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

No tko je pažljivo iščitavao izjave, mogao je vidjeti da Europska komisija nema nikakva praktična rješenja. Dapače, umjesto priznanja o demografskom sunovratu Europe, koja rapidno stari, sada se eufemistički tepa o dugovječnosti, a ujedno se kuka kako milijuni žena nisu na tržištu rada, kao da će njihovo zapošljavanje pošto-poto donijeti više djece!? Nažalost, i dalje se naklapa bez jasnih i konkretnih mjera. A treba započeti od osnovnoga: od jačanja institucije braka kao jezgre obitelji. Prije svega, treba otežati (ne dakle onemogućiti) civilne rastave (uz punu zaštitu majki i djece ako do njega ipak dođe zbog teških razloga), jer rastave ne razdvajaju samo muža i ženu, nego razdvajaju i ranjavaju djecu, obitelji, porodice, razvrgavaju prijateljstva – ukratko, slabe društvenu koheziju. Iz nerijetko olako razorenih brakova (npr. „neslaganja naravi“) ranjena djeca teže se odlučuju na brak i na djecu. Drugo, koji je smisao izjednačiti brak s tzv. izvanbračnom zajednicom (koja nema snagu ugovora, pa čime onda  ima pravnu podlogu i zaštitu?), što sada i ustavno (!?) jest (čl. 63. Ustav kaže  brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom), čime brak gubi smisao. A da i ne govorimo o njegovu izjednačavanju s kojekakvim homoseksualnim partnerstvima, na što se kalemi ideja o posvajanju djece (uskoro će se, ako se ovako nastavi, postaviti pitanje čije i koje?. Uopće je ideja da se odgoj djece povjeri ljudima koji žive stilom što apriori isključuje djecu na rubu pameti.) Dok se te antropološke stvari zakonski ne urede sukladno naravnomu zakonu, nema tih mjera koje će oživjeti Europu. Njezina demografska smrt započela je onog trenutka kada se institucija braka počelo labaviti do neprepoznatljivosti, pa samo promjenom tog narativa može započeti obnova.

Na konferenciji nije bilo vidljivo da se to shvatilo, nego se i dalje priča o povećanju standarda života svih generacija kao „rješenju“, kao da Europa već nema dovoljno visok standard!? Dokle? Dok se dakle društveno, vrijednosno i na svaki način ne ojača obitelj, dok joj se ne iskaže pažnja, poštovanje, dostojanstvo i čast, ništa neće donijeti rezultat. Jer problem nije u novcu. Novca ima ko pljeve. Tek kada se to razriješi, novčana potpora može pomoći. Sve drugo su priče…

Ako je što utješno, onda je to spoznaja da se priznalo da je vrag odnio šalu i da je voda došla ne do grla, nego do tjemena, na što upućuje izjava hrvatskoga premijera „ne nađemo li rješenja za demografske trendove, ugrozit ćemo opstanak RH.“ Tako je! Ali, ponoviti treba, rješenje nije (samo) u novcu, vrtićima, podizanju kvalitete života, i materijalnim uvjetima… Obiteljskoga duha nam treba svuda, da roditelji i njihova djeca budu u prvom planu poštovanja, dostojanstva i skrbi države, kako to i Ustav nalaže u čl. 62. obitelj je pod osobitom zaštitom države; brak je životna zajednica žene i muškarca i u čl. 63. država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Tako je, upravo tim redom: socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete…, a u prvom redu duhovne! Daj, Bože, da i to jednom dočekamo!

(rf)