Aktualno

ŠTO KATOLICI – POZVANI BITI MIROTVORCIMA TE GLADNIMA I ŽEDNIMA PRAVEDNOSTI – SADA MOGU UČINITI?

Rat, razum i vjera

DESETORICA PRAVEDNIKA

“Oni koji ratuju zaboravljaju čovječanstvo. Ne razmišljaju o svakodnevnim životima ljudi nego vjeruju u dijaboličnu i perverznu logiku oružja, što je najdalje moguće od Boga”, rekao je Papa prije tri dana u Angelusu.

„Ne razmišljaju…“

Sa svih strana slušamo kako je, uz ostalo, ruski napad na Ukrajinu nerazuman. Jest, nerazuman je. Paradoks je u tome što se on dogodio nakon svojevrsnog „viška razuma“. Svi vidljivi i nevidljivi akteri ovoga rata mjesecima prije njegova izbijanja pozivali su se na (vjeru u) razum. Svatko je imao neki svoj razum. No pokazalo se da goli razum nije dovoljan da se izbjegne rat. Ovaj rat, kao i svaki, poraz je razuma, upravo njegova abdikacija. Međutim, i sada, kad je rat započeo, s nesagledivim posljedicama, svjedoci smo razbacivanja riječima i pozivanjima na načela, sve u ime razuma, iako je ovo jedan od onih trenutaka u kojima je, kako reče Camus, milosrđe itekako potrebnije od načela.

Može se reći kako višak razuma i manjak razuma daju isti učinak: manjak moralnog osjećaja za dobro i zlo, pravdu i nepravdu, istinu i laž. Razum naime traži moralnu provjeru, „mrvu savjesti“, kako je nedavno rekao Papa, kako ne bi bio puka mašinerija logike, koja, ostane li bez „goriva“ morala, lako postaje opaka logistika strastima, upravo onome protiv čega se prividno bori. Moralni osjećaj pak traži provjeru razuma, koji potom volji daje nalog za riječ i čin. Moralni osjećaj lišen razuma najčešće ostaje tek nemoćna zgranutost nad zlom ili, jednostavno rečeno, volji daje pogrješne upute postupanja. Ukratko, tek razum i moralni osjećaj u ravnovjesju omogućuju nam doći do istine i postići ono što se zove pravda, riječ koja i na ukrajinskome i na ruskome znači „istina“. Pa ako je „mir djelo pravde“, kako reče Sv. Ivan Dobri, uvijek je i djelo istine.

Što katolici – pozvani biti mirotvorcima te gladnima i žednima pravednosti – sada mogu učiniti? Ništa i sve. Ništa, jer ključnog utjecaja na političke procese više nemaju. I sve, jer imaju neograničen pristup „resursima“ Božje milosti po sakramentima i nadasve sada u korizmi po molitvi, postu i djelima milosrđa. Mnogi, Bogu hvala, i organizirano i spontano priskaču u pomoć. Privežimo uz to post i molitvu, počevši od danas. Papa Franjo upravo je Pepelnicu proglasio danom molitve i posta za mir u Ukrajini. Nasuprot galami i razbacivanju riječima, naše je oružje šutnja i molitva; nasuprot gomilanju zaliha, post. Slikovito rečeno, sada nam trebaju „desetorica pravednika“, koji vjeruju u moć molitve, posta i milosrđa.

(rf)

Zanima nas Tvoje mišljenje!