NAŠ IZBOR

UOČI JOŠ JEDNIH IZBORA: TKO VAS ŠIŠA, KATOLICI?

21. lipnja 2020. Prvi dan ljeta. Podnevni i večernji dnevnik jedne nacionalne dalekovidnice. Spikeri zaključuju emisije pozivom: Budite/ostanite večeras s nama i pogledajte humorističku seriju „Tko te šiša“. Ni riječi o dokumentarcu o Sv. Nikoli Taveliću, koji se prikazuje iste večeri.

Tako je to, eto, u Hrvatskoj, s dičećom se većinom od gotovo 87 posto katolika u pučanstvu. Novi će, popis, srećom, pokazati nešto realnije stanje jer će katolika biti – manje, što će ih podsjetiti da su stado malo, a ne krdo golemo, koliko god se statistikama i na raznim „slavljima“ junačili „kol’ko nas ima“. Možda će sa smanjenjem statističkoga broja biti mudriji i pragmatičniji, upravo onako kako je Isus preporučio usporedbom o golubovima i zmijama. Do tada moraju biti spremni da će ih kao ovce, unatoč pastirima, šišati i dalje razni političari kojima prononsirani katolički politički javnosnici, među kojima ima i na katoličkim učilištima diplomiranih inteligenata, daju placet i legitimitet za politički frizeraj. Kako inače protumačiti da „viđeniji“ katolici zauzimaju prva mjesta na listama stranaka koje nemaju snage nijedan stavak katoličkog moralnog ili socijalnog nauka vjere promulgirati bar kao načelo, ako već ne i praktičan cilj političkoga djelovanja? Kako je pobačaj opet (uz ne malo čuđenje) postao predizborno pitanje, može ga se uzeo kao pars pro toto takve prakse. Konkretno, jasno je da se ni od jedne stranke ne traži agitacija za apsolutnu zabrana pobačaja – Ustavni sud to ne dopušta, a ni u crkvenim preporukama ex cathedra što ih naši pastiri redovito odašilju prije izbora, takvo što se ne spominje – pa kršteni političari mogu biti „mirni“, ali da tko od njih, bar od poučenih u moralnome nauku, skupi snage i kaže kako je za njegovu stranku nedvojbeno da ljudski život počinje začećem, iz čega će onda naravski izvući određene, makar relativne, političke konzekvence, to se valjda može očekivati. Umjesto toga, vrluda se na sve moguće načine samo da se to ne kaže. Naravno – tu se vraćamo na početak – političari govore ono što ljudi žele čuti, a kako je poučenih katolika u vjeri i moralu malo, onda je to i za njih zanemariv dio političke publike. I tako se krug zatvara. To ipak ne ekskulpira one koji se deklariraju katolicima od političke odgovornosti za obranu katoličkih socijalnih i moralnih načela u političkom životu. To ih ne ekskulpira da se, ako već iz kojekakvih razloga djeluju raspršeni u raznim strankama, ne mogu ujediniti ni oko logički tako banalne a životno tako bitne stvari kao što je činjenica da život počinje začećem. Katolicima u Hrvatskome saboru, „iznad kojega je samo Bog“, još nije palo na pamet da, kad je Bog već „iznad“, osnuju neformalni „klub“, zvao se on kako god, iako bi to bilo logično jer bi stega savjesti trebala biti jača od stranačke stege, pa da ujedinjeni brane tako „banalnu“ stvar kao što je ljudski život. Možda savjesni katolici u svojim strankama i Saboru misle da su moralni orlovi samotnjaci koji klikću sa visina, ali korisnije bi bilo da su samo čvorci, ali da lete u jatu. Licemjerno je stoga prozivati nekatolike koji gorljivo, premda logički i etički ni s kakvom argumentacijom, brane „pravo na izbor“ i „u ime ljubavi“ promoviraju slične dosjetke iz liberalnog arsenala, pa se, kako vidjesmo na primjeru „Istambulske“, vrlo lako dogovore i bez zajedničkog kluba. Bogu hvala, to je njihovo pravo. Ali katolici imaju i dužnosti, a ako odustaju od njih, onda je to, hoćeš-nećeš, ukalupljivanje u „diktaturu relativizma“, u kojoj sve može, a ništa ne mora biti dobro ni zlo.

Ovo nije glas ogorčenja, nego konstatacije. Uostalom, nitko se zbog katolika ne treba uzrujavati, pa ni oni sami zbog sebe s obzirom na realni broj, koji sada vidimo po prepolovljenoj nazočnosti na misama. Kad od tog broja odbijemo većinu koja o katoličkom socijalnom i moralnom nauku tek natuca, onda je objektivna politička odgovornost katolika zapravo minimalna. Ukratko, tko ih šiša! Uostalom, katolici su nedavno već „ošišani na nulu“. Kako im od predsjedničkih izbora runo još nije naraslo, ovo će šišanje biti samo performans. Vuna je ispredena i šiju se nova odijela od čiste runske vune. Ostaje im bezbrižno zavaliti se u fotelju i gledati humorističke serije bez humora.

 

Rafael Milić

Zanima nas Tvoje mišljenje!