NAŠ IZBOR

DR. FRA TOMISLAV PERVAN: ŠTO JE PORCIJUNKULA I SMISAO POTPUNOG OPROSTA? (3)

Crkva kao Crkva jest zajednica, općinstvo svetih, a u euharistijskoj žrtvi realizira se to zajedništvo koje je Božji dar koji nas povezuje s nebrojenim svetima i blaženicima u nebu i na zemlji (usp. Otk 7,4). Njihova svetost pritječe u pomoć našoj nemoći i slabosti pa tako Majka Crkva sa svojim molitvama i svojim životom pritječe u pomoć našoj slabosti svojom svetošću. Živjeti oprost Svete godine znači prepustiti se Očevu milosrđu u sigurnosti da se njegov oprost odražava i na cjelokupni život vjernika. Iskusiti oprost znači iskusiti svetost Crkve koja ima udjela u spasonosnim plodovima Kristova djela.

I to je prilično lako predočiti i shvatiti. Kao što ljubav ima društvenu protežnicu tako i grijeh ima svoju socijalnu protegu. Ljubav se odražava u društvu kao i grijeh. Ako ljubav i dobrota pobijede zlo, plodovi Kristove ljubavi i ljubavi svetaca i svetih osoba mogu ponijeti na sebi terete i posljedice naših grijeha.

To je smisao oprosta. Na to misli i Papa kad govori da nam svima treba čišćenja i obnove srca. Kako pak posljedice grijeha imaju i socijalnu dimenziju, možemo ‘zaraditi’ za sebe i za svoje drage pokojne to nutarnje čišćenje. To i jest smisao čistilišta kao stanja pokojnika, ali ujedno i način razmjene duhovnih darova.

Oprost je gesta milosrdnoga Boga koji nas ljubi i prihvaća. Bog ljubi bezgraničnom ljubavlju koju ne možemo svojim umom dokučiti. On je uvijek spreman na oprost i pomirenje. Pavao usrdno preklinje i poručuje vjernicima: Dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji grijeha ne okusi Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u Kristu (2 Kor 5,20.21).

Sve nas to poziva da budemo u korizmenom i uskrsnom vremenu krajnje radosni jer imamo milosrdnoga Boga i ljubljenoga Oca koji nas poziva u svoje zajedništvo te u puno zajedništvo s onima koji su u Crkvi. Krist nas poziva da ne budemo samo pasivni primatelji otkupiteljskoga djela, nego da u svome tijelu dopunjamo što nedostaje Kristovim patnjama za njegovo Tijelo-Crkvu (usp. Kol 1,24). To Tijelo je Kristova Zaručnica, prema Knjizi Otkrivenja (19,8), kojoj je dano odjenuti se u predivno otkani tanani lan, blistav i čist! „A taj fino otkani lan – pravedna su djela svetih“! Svete su duše u svome životu tkale i otkale taj blistavi tanani lan, odjeću vječnosti. Koliko se samo vremena i strpljenja utroši u tkanje ili pak u vezivo ili one predivne čipke! Tako je i s dobrim, svetim djelima koja tkamo u svojim životima, polako ali uporno i predano zaboravljajući na protok vremena.

U Crkvi nema privatnoga vlasništva, privatne milosti, privatne svetosti, privatne dobrote. Sve dolazi od Krista, sve se slijeva i ulijeva u Krista. Blago Crkve su pravedna i sveta djela svetih. Poslanica Hebrejima ističe: „Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama“(12,1)! U svetima, onima na nebu i ovima na zemlji, imamo cijelu galeriju uzora, napose u mučenicima.

Znano geslo Spasi dušu svoju može se shvatiti samo u zajedništvu s drugima, kad se oslobodimo straha, egoizma, kad se brinemo i o spasenju drugih. To ćemo učiniti posve jednostavno, predanom molitvom u općinstvu svih svetih, kako bismo zajedno s njima davali svoj doprinos dobru, lijepu i plemenitu u ovome svijetu, da nestane zla i zavlada Božja milost i milosrđe.

Tako ćemo moći napokon iskusiti da je zrak i okoliš oko nas čist od grijeha i otrovna zadaha baruštine i močvare, sudobnim rječnikom, dekontaminiran, raskužen, budući da grijeh stvara kužno stanje. To bi bio u kratkim potezima smisao oprosta u ovoj svetoj, jubilarnoj godini, a i inače u našemu kršćanskom životu. (Kraj)

Zanima nas Tvoje mišljenje!