Aktualno

PREDSJEDNIK: Diči li se, pred vlastitim potomstvom, svojim suludim činom i ljudskim promašajem?

Nikakav sapun niti deterdžent ne može oprati ono što je nedemokratski, neljudski, nepolitički – s onu stranu pameti – izjavio poštovani Predsjednik na komemoraciji u Jasenovcu. Otprilike, kao Musa Kesedžija ili Marko Kraljević u najboljim danima, da se spomen-ploča herojima HOS-a “treba maknuti, baciti negdje jer to nema veze s Domovinskim ratom”.

Reagirao je kao  “Deus ex machina” – nema veze s poštovanim žrtvama u Jasenovcu . Radilo se, naime, o nedužnim žrtvama iz Drugoga svjetskog rata. Valjda su i one proplakale zbog ove nespretne digresije i nelagode, jer trebale su biti u žarištu pažnje, a ne neka priča  nekoliko desetljeća poslije.
Dali su mu mnogi šansu razumom i srcem, prizivali čak iz prikrivenih kaptolskih izvora sve ono što mu ide na ruku – što ga krasi kao osobu, pa i navodnu vjersku praksu i pomislili – „doći će pameti ili poderao je lude opanke“. Ili, barem će biti politički Hrvat, jer je u nekoliko navrata pokazao i te nijanse. A onda i sve „što mu se uračunavalo u normalnost“ srezao je u nekoliko sekundi…u ovo vrijeme višestrukih muka. Postupio je kao ona guja iz priče Ivane Brlić Mažuranić kad je ugledala švračiće… Instinkt, PR savjet ili politička opsjednutost?

Nažalost – valja apstrahirati od političkih manifesta – neka nam za temelj i mjerilo ostane samo Deset zapovijedi, posebno ona o ljubavi prema bližnjima – živima i mrtvima. Ovo Predsjednikovo nije čojstvo, junaštvo, ni ljudskost – naša, vaša, njihova – hrvatska, srpska, kineska, nego u temeljima neljudska!

Kad će i hoće li više ikad Predsjednik prekoračiti crkveni prag? Možda uskoro! Hoće li ga netko (barem dobro obaviješteni kaptolski izvori s kojima koketira ili njegovi PR stručnjaci) uputiti da se ispriča bližnjima, zbog teške zločestoće i nerazumne izjave.

Diči li se, pred vlastitim potomstvom, svojim suludim činom i ljudskim promašajem? A ljudskost, ali  i neljudskost se pamti, pa na kojoj god strani političkih opcija bila!

Jednostavno promašio je da ne može više: ljudskost, solidarnost, milosrđe, razboritost i puno toga usput – na žalost svih normalnih hrvatskih građana!

Poslije ovog ima još šansu – ispriku, a možda i ispovijed…inače bit će i ostati Predsjednik – proigrana šansa!

P. S. Zašto šuti famozno Vijeće za suočavanje s prošlošću? – Ukaza se, bljesnu i više ga nema!(L)

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!