MIKSER – NORMA NORMALNOSTI

Jedne naše novine imaju rubriku u kojoj s nekoliko rečenica njezin urednik diže „palac“ gore ili dolje za „poteze“ raznih umjetnika i „umjetnika“. Nedavno je tako urednik te rubrike dao „palac“ gore „performeru“ koji se svukao gol i navodno čekao predsjednika da ga poljubi u stanovito mjesto. Performera doduše nije poljubio predsjednik, ali jest jedna saborska zastupnica, a onda je otišao do Meštrovićeva paviljona i pljuvao naokolo izražavajući svoj gnjev protiv onih umjetnika koji ne shvaćaju njegov „genij“.

Od antičkih vremena do Kranjčevića i Krleže poznate su svemirske dimenzije gluposti. Ludostima pak jedva je moguće opisati dimenzije. U normalnom društvu takvo što teško bi se moglo dogoditi, a ako se dogodi, u normalnim novinama ne bi bila vijest, a ako bi ipak bila, ne bi bila podržana kao „fora“.

Već dugo jedna je od glavnih medijskih tema „mentalna higijena“. Drugim riječima, sve smo manje normalni. No ako nam „dijagnoze“ sve više postaju norme, ako nam „performeri“ formiraju društvenu klimu, čemu se čuditi? Psiholozi i psihijatri zabrinuti su i trude se dati savjete za „popravljanje  misli“ ne bismo li bili „pozitivni“, „optimistični“, „empatični“, valjda i „simpatični“. Ali mala je korist od toga, to više što ni od koga nije čuti što je i tko je to zapravo normalan čovjek? Koja je to i čija je norma koju bismo trebali slijediti da budemo normalni? I nama kršćanima postavlja se pitanje: tko je nama norma? Ako nije Isus Krist, tko je?

Svojedobno je francuski pisac Mauriac rekao kako je svetost jedino normalno stanje čovjekovo. A svetost nije neko jednokratno postignuće ni jednom zauvijek postignuto stanje savršenstva, makar ne tu, na Zemlji. Svetost je dinamika čovjekova nastojanja da bude što više Božja slika, koja je svakom kršćaninu savršeno predočena živom Kristovom osobom. Ništa lakše. I ništa teže. Jer je svetost „ludost“ u očima „svijeta“ koji je izgubio sve osim razuma. I zato ništa ne razumije.

Pa ako već želimo biti normalni, ili makar „normalniji“, stanovitim bi novinama bilo bolje da otvore rubriku o svecima, koji su znali tko je i što im je norma. Njima se uvijek može dati „palac“ gore.

(rf)