Aktualno

Može li „koronavirus“ urazumiti ljudsko stvorenje?

Nikada u povijesti nije ljudsko stvorenje imalo veći utjecaj na planetu Zemlju nego danas. Upravo je to i razlogom da znanstvenici sve više govore o novom geološkom dobu, o antropocenu, vremenu u kojem čovjek svojim aktivnostima silno utječe na izgled Zemlje. Taj utjecaj može biti jako pozitivan. Priroda je sama po sebi lijepa, ali nije uvijek i kultivirana, ugodna za život…

Čitajte Katolički tjednik (Sarajevo)

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik 

Bez ljudske ruke
Prije nekoliko godina njemačka televizija prikazala je film o tome kako bi izgledala priroda bez utjecaja ljudske ruke i tehnologije. U gradovima bez ljudi pojavilo bi se već nakon 30-ak godina šipražje, dok bi između betonskih ploča na sve strane izrastao korov. U dužem razdoblju počele bi zgrade propadati i urušavati se. Ulice bi postale neprohodne. Gradovi bi jednostavno izgubili mogućnost za normalan život. Slično bi se dogodilo i sa šumama i poljima. Umjesto prelijepih krajolika, pojavile bi se neprohodne šume i zapuštena polja. Zemlja bi izgledala manje privlačno bez ljudske ruke. Život bi bio ugodan samo za životinjski svijet. Moderni čovjek bi se u takvim uvjetima na planeti Zemlji jedva snalazio. Sve bi se svodilo samo na preživljavanje. Onaj tko pogleda taj film počinje shvaćati što znače riječi Biblije u kojima Bog povjerava čovjeku prirodu da upravlja njome, da je kultivira, ali i budno čuva.

Nesklad
Nažalost, utjecaj ljudske ruke na planeti ima i svoje negativne učinke koji upravo zadnjih godina dolaze do izražaja. Nesklad između čovjeka i prirode, bolje rečeno čovjekovo otuđenje od prirode, čini ga neprijateljem i samoga sebe. Sve je jači glas onih koji upozoravaju da bi ljudsko stvorenje, ukoliko nastavi ovakvim odnosom prema prirodi moglo ugroziti ne samo životinjski svijet na Zemlji, nego i vlastiti opstanak na njoj. Upozorenja znanstvenika kako bi povećanje temperature u oceanima za svega jedan stupanj moglo izazvati nesagledive posljedice po floru i faunu u njima, ali i po klimu na Zemlji, dovesti do opasnih orkanskih oluja, ne uzima se ozbiljno. Ukoliko se nastavi ovom brzinom ispuštanje ugljikovog dioksida mogla bi doći do jačeg zatopljenja, otapana leda, a time i povećanja temperature u oceanima. Problem leži u tome, upozoravaju znanstvenici i različiti ekološki pokreti, što čovjek ne želi odustati od svojih navika i lagodnoga života, što ne shvaća da je planeta Zemlja povjerena i generacijama nakon njegove.

Početak kraja
Želja ljudskoga stvorenja za lagodnijim životom i ispunjenjem mnoštva bespotrebnih želja prisiljava ga na nerazumno korištenje tehnologije. Neki od istraživača upozoravaju kako bismo već danas dostigli onaj opasan katastrofični početak kraja opstojnosti ljudskoga roda na Zemlji kad bi svi ljudi na svijetu, oni siromašni u Africi, Aziji i Južnoj Americi, živjeli luksuzno kao zapadni čovjek. Upozorenje koje poziva na ozbiljno promišljanje, jer nitko na ovoj planeti nije privilegiran u odnosu na druge, ali niti na buduće generacije. Iako je borba za više razumskoga pristupa prirodi i očuvanju ekologije zbog opasnoga koronavirusa potisnuta na trenutak u pozadinu, mogla bi upravo ta opasna pandemija otvoriti oči ljudskom stvorenju da nije na pravom putu.

Naime, prvi put čovječanstvu postaje jasno koliko su ljudi ovisni jedni o drugima, koliko neopreznost na jednom kraju svijeta može ugroziti i one na drugom. Možda iz svega ovoga zapadni čovjek izađe zreliji i postane svjesniji da svoj način života mora prilagoditi prirodi, živjeti skromnije, poštujući to da i oni siromašniji u drugim dijelovima svijeta imaju isto tko pravo na dostojanstven život.

Nada za čovječanstvo
Iako ne pripadam onima koji rado govore o Božjem kažnjavanju i posvuda vide opake ljude koji, iz tko zna kojih razloga, nešto tajno kuju protiv čovječanstva, imam osjećaj kako nas i Bog i priroda upozoravaju da prestanemo s ovakvim odnosom prema tehnologiji, prirodi i bratu čovjeku, jer bi se moglo dogoditi nešto grozno, poslije čega ne bi više bio moguć povratak u normalan život. Možda se u upozorenju preko koronavirusa krije nada za čovječanstvo. Jer od kad se čovjek u strahu pod naletom ove silne pandemije povukao u mišju rupu, počele su se događati do jučer nezamislive stvari. Dok ljudi u karanteni vire kroz prozore stanova i kuća, prisiljeni na to od neprijatelja kojem još uvijek ne znaju izvora, ulicama velikih gradova sve češće šeću jeleni, divlje svinje, medvjedi, lisice, majmuni, a u ponekim morskim lukama se šepure delfini. Čak se naveliko govori i o tome da je zrak posvud postao čistiji i voda bistrija. Kao da je netko htio reći čovjeku kako treba ustuknuti nekoliko koraka unazad da bi oslobodio prostor i za druga živa bića na Zemlji, da bi produljio i svoj vijek trajanja na ovoj predivnoj planeti.

Osvetnički dar prirode
Narodna mudrost kaže da čovjeka osnaži ono što ga ne dotuče na početku. Ponadati se kako će koronavirus urazumiti čovječanstvo ukoliko ga ne uništi. Iako ne vjerujem da je koronavirus Božja kazna niti djelo zlih ljudi iz laboratorija, nego osvetnički dar prirode, nadam se da će opasnost koja dolazi od nje opametiti ljudsko stvorenje i ukazati mu kako je otišlo predaleko u gradnji svojih babilonskih kula, da je bez morala nesposobno nositi se s tehnologijom. Upravo nesposobnost čovjeka da se lako nosi s izazovom koji je pred njega stavio koronavirus, koji je mutirajući iz životinjskoga svijeta prešao na čovjeka, upozorava danas kolika se tek opasnost krije u zlouporabi tehnologije na području biologije, kemije ili fizike.

Ponadati se kako će čovjek shvatiti da su prirodne katastrofe poput koronavirusa obična sitnica u usporedbi s onim što bi se moglo pojaviti ako čovjek bude i dalje davao prednost destruktivnom u sebi nad onim božanskim, onim koje ga poziva na oprez u ophođenju s prirodom i tehnologijom, a napose s bratom čovjekom.

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!