NAŠ IZBOR

Je li starost postala problem?


Sigurno će se danas mnogi upitati – a pristalice teorije zavjera iskoristiti – zbog čega se nije ranije pojasnilo da je među velikim brojem mrtvih ogroman postotak onih starijih koji su već bili teško bolesni.

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

U jednom eseju sam napisao kako svi žele dočekati starost, ali nitko ne želi biti star. I doista starost je relativna stvar. Prije stotinjak godina čovjek je već u 50-im bio starac, dok se danas i sa 70 osjeća mladim. Štoviše, može biti i mlađi od 30-godišnjaka koji živi neuredno. A takvih je u našem zapadnom svijetu jako puno. Puno je onih koji bi željeli ugodan život bez rada, i to na plećima starijih.

Obezvrjeđivanje starijih

Za vrijeme promocije moje knjige 29. 2. 2020. Istinom protiv politički nametnutog mišljenja upozorio sam na to koliko može biti opasno politički dirigirano mišljenje. Oko mjeseca dana prije toga otpjevao je Dječji zbor poznate njemačke televizijske kuće WDR pjesmu pod naslovom „Meine Oma ist eine Umweltsau“ (Moja baka je ekološka krmača). Pjesma koja je besramno izvrijeđala stariju populaciju, pokušavajući je okriviti za sve zlo ekoloških problema na globalnoj razini, nastala je pod utjecajem čudnih lobija oko švedske djevojčice Grete Thunberg. I to nije bilo dovoljno. Na jednoj od njemačkih televizija pojavio se neki bolesnik koji je izrazio dobrodošlicu koronavirusu, jer s ovoga svijeta odnosi starije, a štedi mlade. Navodno je riječ o satiričnom govoru.

Takve i slične stvari zbunjuju ljude te počinju vjerovati u različite teorije urote, pa i urote protiv starijih. Ulje na vatru dolijevaju i poneki svjetski političari svojim govorima kako je sve veća ljudska dob problem za ekonomsko stanje u društvu. Nažalost, ti bahati političari često ne vide da su i sami stari i da su im primanja po dvadeset puta veća od prosječne mirovine prosječnog umirovljenika u bogatijim zapadnim zemljama.

Nažalost, nitko se ne osvrće pri tome na stvarni problem nepoštene preraspodjele u svijetu, pa i ovome bogatom zapadnom. Činjenica je da 10 % ljudi u zapadnim državama ima u svom posjedu 90% kapitala. Za razliku od umirovljenika nitko od njih te silne milijarde nije stekao svojim trudom nego igricama s akcijama.

Stanje straha i nepovjerenja

Danas se pojavljuju teoretičari zavjera koji govore o tome kako se ovo grozno stanje epidemije koristi upravo u svrhu stjecanja monopola nad različitim kompanijama i svjetskim resursima. Stvoreno je užasno stanje straha i nepovjerenja. Iako nisam pristalica teorija urota, jasno mi je da su mnogi ratovi s razornim posljedicama i milijunima mrtvih izazvani zbog proturanja vlastite ideologije i pokušaja kontrole nad važnim resursima, kao što je nafta. Komu su trebali i koristili ratovi u Iraku, Siriji, Libiji i mnogim drugim državama? Istina, u tim zemljama su vladali diktatori i trebalo ih je rušiti. Ali tek tada kad se za to stvore povoljni uvjeti, kad se bude sigurno da će u narodu biti manje patnje njihovim rušenjem nego vladavinom. Neki od zapadnih političari nisu o tome razmišljali, kao što ni danas ne razmišljaju o tome kakve će biti, dalekosežno gledano, posljedice bezuvjetnog podržavanja izraelske politike prema Palestincima. Islamski teroristi jesu znatnim dijelom produkt neprosvijećenog azijskog i afričkog islama, ali i posljedica europskoga kolonijalizma u islamskom svijetu, kao i onoga američkoga danas. Opasnost koja dolazi od izbjeglica, među kojima zasigurno ima i revanšistički nastrojenih terorista, jest bumerang koji se vraća zapadnom svijetu.

Upravo prikrivanje istine dovodi do teorija urote, pa i tamo gdje je nema. S istinom je bolje izaći odmah na vidjelo.

Sigurno će se danas mnogi upitati – a pristalice teorije zavjera iskoristiti – zbog čega se nije ranije pojasnilo da je među velikim brojem mrtvih ogroman postotak onih starijih koji su već bili teško bolesni. Teoretičarima zavjera – ako nemaju pravo – trebalo je u startu izbiti sve argumente, i to jasnim ukazima na sve probleme, a ne prešućivanjem nekih činjenica. Promatram ljude oko sebe i vidim da danas vjeruju onim stručnjacima koji govore da je koronavirus vrlo opasan za sve, a sutra onima koji se šale na njezin račun, upozoravajući da je to samo jedna od gripa.

Na poseban način zbunjuju oni poput jednoga „genijalnoga hrvatskoga stručnjaka“ iz Njemačke koji je na početku rekao da je koronavirus kao i sve druge gripe, a danas priča o velikoj opasnosti i tome kako se prema njoj treba postaviti. Bojim se da će od silnih intervjua zaboravit svoj posao laboranta.

Stariji zaslužuju solidarnost

Prema starijoj populaciji trebali bi biti iskreniji i odnositi se s više poštovanja, jer ona to zaslužuje. Ako je doista od koronavirusa silno ugrožena starija i bolesna populacija, treba učinit sve da preživi. A preživjet će uz solidarno ponašanje društva, dobru liječničku njegu i malo više poštovanja onoga dijela društva koji bi je svojim bezobzirnim ponašanjem i skitanjem mogao ugroziti. Kakve koristi ima stariji od zabrane izlaska, ako mu se nakon dugotrajnog skitanja i druženja vani u zajednički prostor vraća mlada i zdrava osoba, koja se možda već negdje zarazila? Ona će vjerojatno preboljeti koronavirus. A hoće li od nje zaraženi stariji, veliko je pitanje.

Uostalom, što bi mladi bez iskustva starijih? Gdje bi bio svijet danas da stariji nisu podmetnuli svoja leđa u prošlosti? Na kraju, i mlad može biti star. Uostalom, europske metropole pune su mladih koji su izgubili kontrolu nad sobom i idu od mjesta do mjesta, nesposobni donijeti društvu bilo što.

Uostalom, što znači biti star? Adenauer je preuzeo vodstvo Njemačke u osmom desetljeću, Michelangelo završio oslikavanje Siktinske kapele u 71. godini života, a Goethe napisao Fausta u osamdesetoj. Iskustvo je ponekad za svijet važnije nego znanje. A steći ga mogu samo oni koji su iza sebe ostavili veliki broj loših i dobrih doživljaja. To hoće li jedan političar odbiti rat i razaranje ne ovisi o njegovu znanju nego iskustvu da je mir uvijek bolji nego rat, ljubav nego mržnja, pregovaranje nego naprasite odluke. Uostalom, ako ovaj naš svijet opstane u idućih stotinjak godina, bit će to djelomično i zbog znanja, ali daleko više zbog iskustva da je smrt jednih ujedno i kraj drugih. Jer oružja ima toliko da se već sada čovječanstvo može uništiti. To je još jedan od razloga da pazimo na starije, jer oni su najbolji svjedoci kako iz sitnice može nastati pakao, ali i to kako je iz paka težak povratak u raj normalnih međuljudskih odnosa.

Zanima nas Tvoje mišljenje!