Aktualno

PREDSJEDNIK HKZ „MI“ DR. SC. BOŽO SKOKO – MIOVSKI PROGRAM: ODGOJ U VJERI, ISTINI I NADI

„MI se od svojih početaka vodi načelom Bog-Crkva-domovina, i u tom načelu je sadržana smisao našeg djelovanja i poslanja, odnosno posebnost Miovskog djelovanja u odnosu na druge katoličke i laičke udruge. Dakle, uz vjernost Bogu, te angažman u Crkvi na svim razinama i područjima, promičemo i odgovornost prema domovini i njezinim stanovnicima te joj se nastojimo staviti na raspolaganje, ne pitajući – da parafraziram Kennedyja – kakve mi imamo koristi od Hrvatske, već što mi možemo dati Hrvatskoj.

Uz to, Miovac današnjice mora biti čovjek vjere, istine i nade. Vjeru pritom treba svjedočiti primjerom i djelom, a ne načelno i prigodničarski. Istinski vjernik mora biti primjer drugima svojim životom, a ne netko tko će mahati svojom pobožnosti i docirati drugima. On treba živjeti i svjedočiti svoju vjeru u svakodnevnom poslanju i radu, predanošću i odgovornošću, otvorenošću za tuđe probleme i potrebe te vlastitim primjerom koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim, jer – kako reče budući hrvatski blaženik Petar Barbarić – najkraći put do Neba jest onaj kojim čovjek ide savjesno ispunjavajući svoje svakodnevne dužnosti.

Miovac današnjice također treba biti čovjek istine, jer živimo u vremenu u kojem istina više nije vrijednost, a iskrenost je mana, u kojem caruju lažne vijesti, u kojem se lažno optužuje i krivotvori stvarnost, a politička korektnost mnogima tjera strah u gost da zbivanja oko nas ne nazivaju pravim imenom. Jasno za istinoljubivost treba i hrabrosti, a počesto treba biti i slobodan od bilo kakve ovisnosti o političkim ili drugim sferama moći. Naime, strah od onih koji odlučuju o njihovoj karijeri, odnosno pragmatizam ili briga za popularnost, tjeraju mnoge da se odreknu vlastitog mišljenja i vrijednosti te žive raskorak između onoga što duboko misle u sebi i javno govore… Ali bez istine nema ni napretka, ni pravednosti, ni poštenja u društvu. Kao što reče Isus jedino nas istina može osloboditi.

Na koncu Miovac današnjice treba biti čovjek nade i optimizma, koji toliko trebaju posvađanoj, podijeljenoj i pesimističnoj Hrvatskoj, u kojoj se sve hrvatsko omalovažava i ocrnjuje i u kojoj vlada beznađe zbog kojeg mladi bježe u inozemstvo. Kako bi Hrvatska krenula naprijed, a mladi svoju budućnost i budućnost svojih obitelji gradili ovdje, potrebno nam je vratiti društveno ozračje nade i optimizma u kojem ćemo prepoznavati i iskorištavati vlastite potencijale te biti objektivniji prema tuđemu, jer bez promjena društvene klime, jačanja samosvijesti i poticanja izvrsnosti nema pozitivnih promjena. Miovci su pozvani unositi radost u živote naših bližnjih i našeg društva. Pozvani su biti drukčiji i često plivati uzvodno, ma koliko to iziskivalo nepopularnosti, kritika i odricanja. Isto tako se od njih očekuju da budu branitelji i promicatelji svega dobroga u Crkvi i državi, ali također i konstruktivni kritičari svega onoga što nije dobro, bilo da se događa u duhovnoj ili društvenoj sferi. A ni Crkva, ni država nisu lišeni ljudskih pogrešaka i propusta…“

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!