MOLITELJI VS. KONTRAPROSVJEDNICI – VRHUNAC HRVATSKE DEMOKRACIJE

Piše: mag. pol. Bruno Rukavina

Svake prve subote u mjesecu od jeseni 2022. godine, na hrvatskim trgovima, a brojčano najviše na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, okupljaju se u molitvi vjernici u sklopu projekta „Muževni budite“ – bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“. Iako o navedenom projektu postoje različita mišljenja, stajališta i pogledi, ova kratka analiza nastojat će objasniti i razumjeti njihovu jednogodišnju aktivnost kroz teološki, filozofski i sociološko-politološki aspekt. Počnimo od teološkog aspekta i pitanja za što se molitelji u sklopu ovog projekta zalažu? Službeno se mole za sljedeće nakane:

• za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda
• za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru
• za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova
• za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu
• za autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja
• za duše u čistilištu
• za osobne nakane.

Sve navedene teme, nisu velika novost ili otkriće u Katoličkoj crkvi. Gotovo se svaki vjernik već ranije susreo, kako i s molitvama za navedene nakane, tako i s razgovorima, predavanjima, debatama, panelima i konferencijama na ove teme. Dakle, tematika nakana za koje se moli nas ne iznenađuje. Međutim, ono što zaokuplja pozornost javnosti je modus operandi, odnosno, način na koji su se nakane počele moliti. Riječ je o svojevrsnom izlasku vjernika katolika iz možemo reći određene religijske privatne (zatvorene) sfere u javnost. Navedeno također nije neki novitet jer se u raznim mjestima diljem Republike Hrvatske odvijaju procesije i ostale crkvene ceremonije na otvorenom. Osim toga, čitajući Katekizam Katoličke Crkve, uviđamo da su svi Katolici pozvani na obvezno aktivno djelovanje: „Koliko je to moguće, građani moraju aktivno sudjelovati u javnom životu“ (Katekizam, 1915).

Kad je u pitanju molitva i način na koja se ona može izvoditi, u Bibliji se na dva mjesta govori o različitim načinima prakticiranja molitve. U slobodnoj klasifikaciji, načine molitve se može staviti u dva klastera: 1) na zatvoren ili introvertiran način molitve te 2) otvoren ili ekstrovertiran način molitve. Prvi klaster svoje utemeljene pronalazi u Evanđelju po Mateju: „Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti“ (Mt 6, 6). S druge strane, citat na koji se pozivaju molitelji, odnosno oni koji prakticiraju javni (otvoren) način molitve je iz poslanice Timoteju: „Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre“ (2 Tim, 8). Također je zanimljivo da se u nastavku upravo ove poslanice Timoteju nalazi osnova za treću nakanu molitelja o čednosti odijevanja i ponašanju: „…isto tako žene – u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost“ (2 Tim, 9-10). Međutim, ono što vrijedi za žene, vrijedi i za muškarce, sa stupnjem svojevrsne veće odgovornosti za muškarce da ne budu poput Adama, koji je u svojoj slabosti dopustio da Eva bude zavedena Zlom, nego da budu kao Isus Krist, koji će u ljubavnoj hrabrosti biti spreman umrijeti za one koji voli, čak i kad ga izdaju i osude.

Mnogi postavljaju pitanje legalnosti okupljanja i propovijedanja svoje vjere na javnim trgovima. Međutim, odgovor o legalnosti je u svom članku o ovoj inicijativi korektno sročio Rafael Milić: „Trg je po naravi stvari areopag, okupljalište ljudi. Taj kulturni institut znali su u prvim godinama kršćanstva iskoristiti apostoli i Sv. Pavao da bi navijestili Radosnu vijest. Ponekad su reakcije bile prijateljske, ponekad neprijateljske. No trgovi su sve do danas ostali prostori slobodne riječi, okupljališta ljudi u radosti, u prosvjedima, i, zašto ne, u molitvi“ (Milić, 2023). Osim toga, okupljanja se odvijaju u prisutnost policije, što znači da je okupljanje legalno i u okviru zakonskih i ustavnih normi Republike Hrvatske.

Promatramo li filozofski suodnos molitelja i kontraprosvjednika projekta „Muževni budite“ kroz ontološku analizu, može se doći do zanimljivih zaključaka, naročito ako se oni deduciraju na širi društveni fokus Republike Hrvatske. Naime, ontologija je znanost o bitku. Bitak je ono što jest, „cjelokupnost svih realnih predmeta i iskustava, ono što omogućuje postojanje svakog bića“ (Hrvatski jezični portal, 2023). Molitelji i kontraprosvjednici su duboko uronjeni u svoje ontološke pozicije koje su u korijenu ili izvoru svih njihovih suprotstavljenih vrijednosti, gledišta, percepcija i razumijevanja svijeta oko njih. Naime, glavno pitanje na koje ontologija pokušava dati odgovor je: postoji li tamo negdje svijet koji je neovisan o našoj spoznaji? Ako je odgovor na ovo pitanje pozitivan, riječ je o fundamentalnom/fundacionalističkom  (ili esencijalističkom) stajalištu, odnosno postoji svijet koji je realan i istinit te utemeljen u bitku. S druge strane, ako je odgovor na ovo pitanje negativan, riječ je o antifundacionalizmu (ili svojevrsnom društvenom konstruktivizmu) unutar kojeg je svijet društveno konstruiran i ne postoji neki stvaran istinit svijet koji je potrebno otkriti. Svijet je čisti produkt naših misli, osjećaja i percepcije te ne postoji u stvarnosti doli one koja je u našim glavama. To je temeljna izvorišna podjela između molitelja i kontraprosvjednika. Početna pretpostavka molitelja je realan istinit svijet stvoren na Sliku Božju i za tu Istinitost svijeta se treba (duhovno) boriti (moliti). Iz toga proizlazi kako su sve nakane stvarne u realnom svijetu i fundacionalističkoj ontologiji, odnosno da postoji mir, domovina, muškarac i žena (sa svojim fundamentalnim razlikama koje proizlaze iz njihove same egzistencije ili postojanosti), život koji nastaje začećem i brak kao Sveti sakrament Crkve između bitka muškarca i bitka žene. Kontraprosvjednici, većinom su utemeljeni u antifundacionalističkom stajalištu, odnosno  za njih su domovina i hrvatski narod izmišljena stvarnost (konstruirana nacija), stanje uma, a ne realnost. Muškarac i žena su pitanje rodnog identiteta koji je kontinuiran i održavan kroz patrijarhalne strukture vlasti (bilo državne institucije, obrasce ponašanja i drugo). Iz navedenog proizlazi da je i brak samo puki dogovor, ceremonijal ili protokol unutar kojeg može stupiti bilo tko (primjerice i istospolni parovi), jer im je važna spoznaja i kako se tko spoznaje, a ne što tko uistinu jest svojim postojanjem. Parafrazirajući Rene Descartesa, Cogito ergo sum – Mislimo, dakle jesmo, je temeljno filozofsko polazište kontraprosvjednika, jer oni misle (spoznaju) da nešto jesu i zato misle da to uistinu jesu. Većina molitelja izokreće Rene Descartesa u njegovoj antifundacionalistočkoj ontološkoj izreci i smatra da čovjek prvo Jest, a tek onda misli – Sum, ergo cogito. Dijete nastaje, za molitelje, začećem i neovisno o tome kako ga spoznali (ili interpretirali) ono postoji kao živo biće u razvoju u majčinoj utrobi te za njih to predstavlja ubojstvo. S druge strane, većina kontraprosvjednika koja se zalaže za pravo na izbor smatra da ta stanica ili skupine stanice koje su u majčinoj utrobi nisu život nego neko strano tijelo ili fetus, ne i beba (iako etimološki riječ fetus dolazi iz latinskog jezika i znači potomak/dijete), jer reinterpretiraju ili često (re)konstruiraju definicijski začeće života. Dakle, razlike molitelja i kontraprosvjednika se nalaze na dubokoj filozofskoj razini, a manifestiraju se na hrvatskim trgovima svake prve subote u mjesecu. Međutim, što ta manifestacija znači za društveno-politički život Republike Hrvatske?

Ako promatramo projekt „Muževni budite“ u sklopu građanskog liberalnog demokratskog poretka i njegovih institucionalnih (ali i teorijskih) okvira, riječ je o aktivaciji građana s određenim vrijednosnim sustavima i načelima, koji se imaju pravo aktivirati i zagovarati ono u što vjeruju. Oni su dio civilnog društva u kojima pojedinci djeluju, udružuju se i participiraju. Upravo se ovakav aktivizam smatra bedemom protiv totalitarne države koja nastoji podijeliti građane i neograničeno ih kontrolirati (Schwarzmantel, 2007: 54). Ono što je ključno da nitko, niti molitelji, niti kontraprosvjednici ne pozivaju na nasilje niti na rušenje postojećeg demokratskog režima koji objema stranama omogućava okupljanje i izražavanje njihovih vrijednosti i načela. Navedeni projekt ustvari pokazuje da obje strane vjeruju u demokratski sustav Republike Hrvatske. Ako projekt „Muževni budite“ gledamo kroz politološki aspekt može se reći da s pogleda lijevog političkog spektra je riječ o opasnoj (po njihove ideološke pozicije) grupaciji koja je mnogobrojna. Međutim, broj vjernika koji je aktivan na ovaj teološko-duhovni način nije velik, iako detaljna istraživanja o ovom nisu još provedena. Hipotetski možemo govoriti da negdje između 10-20% vjernika živi i zagovara ovakav način djelovanja unutar Katoličke crkve, dok ostala većina vjernika na katolicizam gleda kao na identitetsko pitanje. Međutim, unutar kojeg konteksta navedeni projekt može dobiti nešto veće postotke podrške? Naime, mnogi vjernici u Hrvatskoj svakodnevno svjedoče koruptivnim (lat. corruption – pokvareno), nemoralnim i neetičkim događajima političara, kojima vrlo često znaju šokirati javnost svojom bahatošću, izdajama, ohološću ili kako se svojevremeno Max Weber izrazio, boluju od glavne bolesti političara – taštine. Naročito je riječ o osobama iz političkih stranaka i opcija koje su na desnom političkom spektru, koje bi trebale biti konzervativne i dijeliti demokršćanske tradicionalne vrijednosti. Takvi su političari, svojim nemarom, koruptivnim i nepotističkim radnjama desetljećima desetkovali povjerenje desnijih vjerničkih građana, koji se sada odbijaju poistovjećivati s bilo kojom političkom strankom ili općenito kroz politiku tražiti odgovore na svoje probleme koje percipiraju u društvu. Odustavši od sljedbe za grešnim i često moralno suspektnim političarima njihovog desnog spektra, okrenuli su se još Jedinom tko im je preostao, a to je Bog i to kroz jedini, ali i najjači alat ili instrumentarij kako zagovarati Božju intervenciju u našim životima (ili u ovom kontekstu – društveno-političke procese RH), a to je molitva. (Zanimljiva je misao, odnosno pitanje, koliko često molimo za naše političare? Kakvi političari i mogu biti, ako ih se nitko od nas nije sjetio u našim molitvama, a koji su zbog često nemoralne i neetičke naravi političkog posla možda, barem iz duhovnog aspekta, u možda najizazovnijoj djelatnosti na svijetu?). Važno je naglasiti da je navedeno također u skladu s Katekizmom Katoličke Crkve:

„Građanin je u savjesti obvezan da ne slijedi propise građanskih vlasti kad su im nalozi suprotni zahtjevima ćudoređa, osnovnim pravima osobe ili nauku evanđelja. Uskrata poslušnosti građanskim vlastima, kad im zahtjevi protuslove ispravnoj savjesti, opravdana je razlikovanjem služenja Bogu i služenja političkoj zajednici. »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje« (Mt 22, 21). »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima« (Dj 5, 29). »Gdje javna vlast prelazi granice svoje mjerodavnosti i tlači građane, oni neka ne uskraćuju onoga što od njih doista zahtijeva zajedničko dobro; ali neka im je slobodno protiv zloporabe te vlasti braniti prava svoja i svojih sugrađana, u granicama koje zacrtava naravni i evanđeoski zakon.«27“ (Katekizam, 2242).

Dakle, nakon višegodišnjih razočaranja, da ne kažem izdaje birača (koji su vjernici), taj desniji korpus vjerničkog dijela građanskog društva, odlučio se probuditi i iskoristiti svoja građanska prava u demokratskom društvu da se duhovno bore (mole) za vrijednosti i načela u koja duboko vjeruju. S druge strane, djelomično podijeljeno lijevo biračko tijelo iz svojih svjetonazora ovo buđenje vidi kao opasnost za njihove vrijednosti, stoga se različite lijeve opcije (frakcije) ujedinjuju i okupljaju u kontra-prosvjedima, također poštujući ustavne i zakonske okvire Republike Hrvatske. Zbog toga, navedeno predstavlja vrhunac demokratskog režima Republike Hrvatske, jer na jednom mjestu u miru i na slobodarski demokratski način pokazuju i iskazuju svoje vrijednosni osobe liberalno-progresivnih lijevih svjetonazora i konzervativnih-religijskih desnih svjetonazora, a da pri tom nitko nije krenuo u nasilno obračunavanje, sukobe ili eliminaciju osoba suprotnih svjetonazora. Ovo predstavlja možda i vrhunac Hrvatske demokratizacije, jer demokracija omogućuje građanima svih svjetonazora slobodno govoriti i argumentirati svoja načela u slobodi. Navedeno je također svojevrsni prikaz zrelosti demokracije Republike Hrvatske za koju su se naši branitelji borili i ginuli te na koju moramo biti ponosni i koju je potrebno sačuvati od svih onih koji je žele ušutkati (ili cenzurirati) bilo koju stranu suvremene agore ili foruma.

Literatura

Hrvatska biskupska konferencija. 2016. Katekizam Katoličke Crkve. Glas koncila: Zagreb.

Hrvatski jezični portal, 2023. Dostupna na: https://hjp.znanje.hr/ (Pristupljeno: 23.11.2023.)

Milić, Rafael. 2022. Smije li se moliti na trgovima. Mi portal. Dostupno na: https://miportal.hr/2023/03/07/smije-li-se-moliti-na-trgovima/  (Pristupljeno: 23.11.2023.)

Schwarzmantel, John. 2006. Doba ideologije. AGM d.o.o.: Zagreb.

The Holy Bible. Dostupno na: https://slife.org/wp-content/uploads/Holy-Bible-Catholic-Version.pdf (Pristupljeno: 23.11.2023.)

Weber, Max. 2013. Politika kao poziv. Jesenski Turk: Zagreb.

Članak je izvorno objavljen u tiskanom obliku u Svjetioniku – župni list Župe Uznesenja BDM Senj broj 31, godina XXIII., Božić 2023. godine.