NAŠ IZBOR

TROGIRSKI MIOVCI OBILJEŽILI ŠESTI ROĐENDAN

U nedjelju 25. travnja HKZ MI grada Trogira obilježio je svoj šesti rođendan. Proslava je počela svetom misom u katedrali sv. Lovre koju je predvodio dr. don Mihael Prović, a u koncelebraciji je bio i domaći župnik i duhovnik miovaca don Vinko Sanader. Uz miovce, na svetoj misi su sudjelovali i gosti miovaca, među kojima i zamjenik predsjednika HKZ-a MI iz Zagreba Mate Krajina sa suprugom Renatom.

Poslije svete mise je održana svečana skupština na kojoj je predsjednik trogirske zajednice Dominik Petar Čavka izvjestio o godišnjem radu zajednice te istakao kako zajednica ima 47 članova u dobi od 14 do 30 godina i da djeluju kroz tri sekcije: karitativnu, misijsku i molitveno-liturgijsku. Miovcima je poručio: Uz tjelesne, svi imamo i duhovne potrebe i ne smijemo ih zanemarivati već ih svaki dan trebamo živjeti i jačati, postajući tako sretniji i zadovoljniji ljudi. I onda kada nam ne ide sve po planu, trebamo imati na umu da je od našeg ostvarenja puno bitnije naše posvećenje. Zadaća nam je preuzeti dio odgovornost u crkvenom i društvenom životu. Neka naš rad bude na slavu Bogu i na dobrobit grada Trogira i Lijepe naše.

Po savjetu Svetoga Padra Pija, i danas se stavimo pod zaštitu Djevice Marije, prestanimo grijesima vrijeđati Boga i ne bojmo se. Kada bi se i svijet okrenuo naglavce, kada bi sve bilo u mraku, u dimu i metežu, Bog je s nama, zaključio je Čavka.

Prigodnu riječ uputio je i don Vinko Sanader, koji se na početku svoga govora osvrnuo na nedavno preminulog prof. dr. Antu Vukasovića, koji je bio dugogodišnji član središnjice MI-a te više godina njezin glavni tajnik. Istakao je da je prof. Vukasović bio vrsni stručnjak u pedagogiji i psihologiji, veliki zagovaratelj obitelji i morala, iznimni domoljub i vjernik, dobar čovjek i prijatelj mladih, oduševljeni miovac. Zatim se don Vinko obratio miovcima i gostima te između ostaloga rekao: U ovim nesretnim trenucima povijesti i stradanja čovječanstva od koronavirusa, sve više je uočljiva ljudska ograničenost i nemoć, a sve više dolazi do izražaja potreba za Bogom i evanđeoskim neprolaznim vrednotama. Sada, kada se život zbog virusa brzo gasi i svakodnevno nestaje, raste volja za životom i zdravljem. Počela je bitka ljudi za cijepljenjem zbog goruće želje za životom. No. ljudski život ne nestaje samo zbog koronavirusa. Ima i gorih štetočina i ugroza. Zamjetno je da se sve manje cijeni začeti život u majčinoj utrobi, život u staračkoj dobi, slabo se poštuje život teških bolesnika i invalida. Toliki ljudi žive u neljudskim uvjetima, toliki umiru od gladi, ostaju bez posla, uvlači ih se u razne ovisnosti i nemoral, toliki se poigravaju ljudskim sudbinama. Sve su to teški grijesi protiv pete Božje zapovijedi koja glasi: ‘Ne ubij!’Ta zapovijed zapravo naređuje svakom čovjeku: Čuvaj život svoj i život bližnjega, bori se za život dostojan čovjeka, poštuj ljudski život od naravnog začeća do naravne smrti.

Ističući neprocjenjivu vrijednost ljudskoga života papa Franjo napominje da su i najslabiji i najosjetljiviji, bolesni, stari, nerođeni i siromašni remek djela Božjega stvaranja, stvoreni na njegovu sliku, određeni da žive zauvijek i da su dostojni najvećega poštovanja. O toj sveukupnoj ugroženosti ljudskog života malo tko od odgovornih u svijetu govori. A život je Božji dar. Svako dijete i svaki čovjek je drugačija, ali autentična slika Božja. Stoga, nitko, pa ni roditelji, još manje država ili liječnici imaju pravo svojim pravom na izbor uskratiti pravo jednom životu da dođe na svijet i uskratiti i sebi i svijetu pravo da upozna taj novi život. Isto tako nitko nema pravo odlučiti kada jedan život treba otići s ovoga svijeta. Poznato je da su se mnogi gorko pokajali i cijeli život sebi upropastili zato što su prekinuli jedan nerođeni život.  Nažalost, kultura smrti ima snažnu propagandnu mašineriju, ima i velike profite i politički utjecaj. Lako i napadno širi svoje ideje i proglašava ih normalnima. U Europi koja se diči da je srce humanizma godišnje se učini preko milijun pobačaja i legalno se vrši eutanazija u više država. Kakva je to Europa ? Kršćanska sve manje, a poganska, nažalost, sve više. Ponavljam – život Božji dar. Primili smo taj dar a da možda nikad nismo rekli hvala. Zato, češće u svome životu zahvalimo Bogu, darivatelju života, ali i svojim roditeljima koji su nas Božjom pomoću rodili i odgojili. Odajmo priznanje svima koji se na razne načine trude oko izgradnje kulture i civilizacije života. Bdijmo i mi nad svakim ljudskim životom. Branimo i štitimo ljudski život u njegovoj sveobuhvatnosti. To je veliki zadatak i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog, Životvorac.

Dragi miovci, želim posebno zahvaliti vama, koji ste prošle jeseni i ove korizme sudjelovali na molitvama za nerođene ispred trogirskog Doma zdravlja. Veliko je to svjedočanstvo vaše vjere i ljubavi prema Bogu i nevinim životima začete djece…

Potakavši mlade da vole život i da ga odgovorno žive, završio je svoj govor s mišlju američkog pisca i profesor Lea Buscaglia (1924. – 1998.) koji rekao je veliku istinu: Život je Božji dar vama. Način na koji ga vi živite, vaš je dar Bogu.

Trogirskim miovcima svoju čestitku uputio je i Mate Krajina, koji je pročitao poruku i čestitku predsjednika središnjice HKZ-a MI prof. dr. Bože Skoke, koju donosimo u cijelosti: Dragi trogirski MI-ovci, dragi don Vinko, braćo i sestre,

iako sam spriječen dijeliti s vama zajedništvo ovog svečanog trenutka, zajedno sam s vama u mislima i molitvama, ponosan na sva vaša ostvarenja, djelovanje i ljubav koju pružate svojoj zajednici.

Cjelokupno djelovanje Hrvatskog katoličkog zbora i njegovih zajednica proteklu godinu dana događalo se, unatoč svemu.

Unatoč strahu, unatoč beznađu, unatoč epidemiološkim mjerama i unatoč svim ograničenjima s kojima smo se susretali.

No, baš zbog svega toga bili smo inovativniji i kreativniji, bili smo uporniji i pozvaniji svjedočiti svoju ljudskost i blizinu, širiti nadu i radost života.

Vremena u kojima živimo su izazovna i radikalno mijenjaju svijet kakvog smo poznavali. Ali svaka kriza je i prilika, ako ju mudro iskoristimo – za okretanje samima sebi, svojoj obitelji, svojoj zajednici, vlastitu inventuru, predah od strke, sagledavanje i analizu svijeta u kojem živimo, te zaokret u ponašanju i djelovanju, novi početak…

Zasuti smo negativnim informacijama, pandemiji se ne nazire kraj, beznađe se uvlači u sve pore, osjećamo se bespomoćno…

Ali kršćani su ljudi nade! Oslobodimo se nametnutih strahova! Sjetimo se riječi svetog Pavla upućenih Rimljanima: „Braćo, Ako je Bog za nas, tko će protiv nas!“.

Unatoč svim izazovima sačuvajmo slobodu duha. MI-ovci trebaju biti nositelji nade i optimizma u hrvatskom društvu.

„U ovome povijesnom trenutku trebamo pojedince, ljude koji vjerodostojno žive svoju vjeru, koji svojom vjerom, življenom i prosvijetljenom, nude Isusa Krista svijetu. Dosta je svijetu i Crkvi negativnoga primjera kršćana koji su govorili ili govore o Bogu, a protiv njega žive i rade te time zatamnjuju sliku pravoga Boga te otvaraju širom vrata nevjeri. Bog će se vratiti čovjeku i u svijet samo preko ljudi koje je Bog dirnuo.“. – napisao je fra Tomislav Pervan, veliki prijatelj MI-a i kolumnist našeg MI-portala. 

Zapažanja i smjernice dr. fra Tomislava Pervana dolaze nam u prijelomnim vremenima kad se kršćanstvo nalazi u svojevrsnoj krizi, kad iznova redefiniramo ulogu vjere u društvu, a s druge strane kad je sve otvorenije protjerivanje svega kršćanskoga iz javne sfere.

Još 2000. kardinal Joseph Ratzinger, budući papa Benedikt XVI, u svojoj knjizi razgovora s Peterom Seewaldom „Bog i svijet“ je upozorio:

„Kršćani se ne progone otvoreno, to bi bilo previše staromodno i neprikladno. No, svi su sasvim tolerantni i otvoreni za sve. Ali postoje odlučujuće stvari koje se isključuju ili odbacuju kao fundamentalističke, čak i ondje gdje je riječ o istinskoj vjeri. Mislim da se mogu stvoriti okolnosti u kojima mora doći do pružanja otpora, i to protiv diktature prividne tolerancije koja odbacuje vjeru proglašavajući je netolerantnom. Ovdje, naime, izlazi na vidjelo netolerantnost „tolerantnih“.

Papa Benedikt podsjeća kako vjera ne traži sukob, ona traži prostor za slobodu i za međusobnu snošljivost te dodaje kako vjera mora biti vjerna Bogu i mora računati s potpuno novom vrstom sukoba.

Zato budimo hrabri jer će se od nas tražiti svjedočenje vjere. I ne bojmo se! 

Kako reče papa emeritus „Povijest nikako nije isključivo u rukama mračnih sila, slučajnosti ili pak ljudskih izbora. Ponad razbješnjelih zlih sila, za koje se čini kako su se otele svakom nadzoru, nesmiljenoj provali sotone i pojavi tolikih nevolja i zala, uzdiže se Gospodin, vrhovni sudac svih povijesnih događaja. On mudro upravlja povijest ka zori novog neba i nove zemlje, opjevanoj u zadnjem dijelu knjige, u slici novoga Jeruzalema.“. 

Neka nam to bude odgovor na sva naša pitanja i na sve naše strahove.

Svjedočimo javno svoju vjeru, djelima i ponašanjem, budimo iskreni domoljubi i čovjekoljubi. Nastavimo zajedno moliti, raditi i rekreirati se, što su načela MI-ovaca i neka nam ostanu najvažniji – Bog, Crkva, do

movina i obitelj. Živjeli i svako dobro!

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!