Aktualno

HRVATSKI DEMOKŠĆANSKI POLITIČARI: VAL NEHAJA PREMA KRŠĆANSKIM VRIJEDNOSTIMA!?

MI ODGOVARAMO

MOGU LI DEMOKRŠĆANI SPASITI KRŠĆANSTVO?

Pitanje se doima preuzetnim, nepotrebnim, netočnim, hipotetskim… Ipak!

Nakon što su, tko zna koji put, kršćani diljem Europe dizali svoj glas u obranu ljudskih prava i naravnih ljudskih vrijednosti, samim time i kršćanskih, a neki politički demokršćani, pučani, konzervativci i slični malo popraćakali, na kraju je jučer od sreće pocupkivao Fred Matić.

Lakonski, takvo je stanje duhova u Europi. Nije to prvi put. Kršćanske vrijednosti bile su kroz povijest više puta otvoreno, pa i nasilno proganjane. Kršćani su zbog vjere i vrijednosti koje su branili trpjeli mučeništva pod revolucijama, diktaturama i totalitarnim režimima, ali nijedna revolucija do sada, nijedna ideologija nije tolikom silinom udarala na naravne vrijednosti. A one su, ponavljamo, i kršćanske: pravo na život od začeća do naravne smrti, brak, majčinstvo, očinstvo, obitelj… Sada se na sve to otvoreno politički udara, a one koji ih brane proglašava se „nazadnima“, „retrogradnima“, „fašistima“…

Politička Europa više nije kršćanska i to treba priznati. Više je razloga tomu, a jedan od njih je što mnoge tzv. demokršćanske stranke već desetljećima  ne brane kršćanske vrijednosti u političkim tijelima: njihovi pogledi na pobačaj, homoseksualnost i sl. odavno su moralno laksni i politički liberalni. Mnogi vodeći ljudi europskih demokršćanskih i pučkih stranaka brane i dapače promiču kao politički zaštićena ljudska prava i ona prava koja to nisu i ne mogu biti, počevši s pobačajem, preko rodne ideologije i dr. Mnogi vodeći europski pučanski i demokršćanski političari prozivaju još one malobrojne europske političare koji žele zaštititi naravne, odnosno kršćanske vrijednosti, i promicati kršćansku antropologiju. Treba li se onda čuditi tomu što su kršćanski stavovi pretežno su u europskoj i hrvatskoj medijskoj javnosti difamirani i diskriminirani? Politički ih ne štiti gotovo nitko. Zasad se to samo odnosi na stavove. U stvarnom životu neznatna manjina uspjela je postati politička većina. I zato je Matić prošao.

Taj val nehaja prema kršćanskim vrijednostima prelio se i u Hrvatsku prije desetak godina, upotrijebivši i demokršćanski atribut. Sjetimo se glasovanja u Hrvatskome saboru o Istanbulskoj konvenciji. A sve u ime europskih vrijednosti! No koje su to vrijednosti, što su, kakve su, čije su?

Kršćanstvo nije politika, ali su instrumenti promicanja njegovih vrijednosti i politički, dok god živimo kao društvena bića. Politika ne može spasiti čovjeka za vječnost – a to je krajnja dimenzija našega života – ali može stvarati povoljno ili nepovoljno okružje za njegovo spasenje. I zato demokršćanski političari trebaju spašavati kršćanstvo u javnom životu, u društvenom životu, u političkom životu. Inače ne bi imalo smisla da se neka politika i(li) stranka naziva demokršćanskom.

Kako stvari stoje, za optimističan odgovor na pitanje iz naslova nemamo čvrsto uporište u političarima koji se nazivaju demokršćanima. Možda će „kamenje progovoriti“ (Lk, 19, 40).

(rf)

Zanima nas Tvoje mišljenje!