M. D. O’BRIEN: PISMO ČOVJEKU NA VLASTI
Dragi prijatelju,
prije svega, hvala ti na Božićnoj čestitci što si je ispisao vlastitom rukom. Uvijek je lijepo dobiti pismo od tebe. Znadeš da su ti naša vrata uvijek otvorena, u slučaju da se opet zaputiš u terra incognita.
U svakom slučaju, neugodno mi je priznati kako rijetko pratim politiku, osobito pojedinosti dnevne politike. Međutim, u posljednje si mi vrijeme sve češće u mislima te osjećam kako su ti potrebne molitve mnogih da bi mogao vršiti svoje dužnosti. Svakako možeš računati na moje trajne molitve za sve milosti koje su ti potrebne kako bi mogao mudro upravljati.
Puno sam razmišljao o velikim pogiblima s kojima su suočeni ljudi na vlasti. Tolkienov Gospodar prstenova nudi veoma jasne prikaze ljudi koji se vlašću služe kako bi se oduprli zlu. Tu je Aragorn, junački neokrunjeni kralj; potom Denethor, sklon očajavanju; Theoden, kralj Rohana, u ropstvu lažnih savjetnika te Boromir, časni ratnik, koji zlo želi pokoriti zlim sredstvima. Najznačajnij je pritom Saruman, koji se odlučuje na kompromis i podlaže mračnome gospodaru Sauronu, kako bi sačuvao makar mrvicu dobra, dok na taj način ujedno štiti i svoju vlast (barem on tako misli).
Tolkienovo upozorenje kroz lik Sarumana osobito je zastrašujuće, budući da se lako može primijeniti na brojne današnje zapadnjačke vođe. Toliki su među njima zapravo ljudi dobre volje, koji su podegli krivu tumačenju argumenta o „manjem zlu”. U Kanadi se to u velikoj mjeri odnosi na naše katoličke premijere, i ostale katoličke političare, koji su osobni moral, kao i javnu praksu, odnosno, politiku, podijelili u zasebne „pretince“.
Možda i ti jednoga dana postaneš premijer. No, vjerujem da si i na svome sadašnjem položaju suočen s raznim političkim i moralnim dilemama. Dopusti starome prijatelju jedno upozorenje: bojim se da se, za čestita čovjeka poput tebe, pad ne dogodi jedva primjetno — isprva kompromis oko nečeg „malog” a onda sve većeg… Na taj način ti se može dogoditi da činiš i govoriš stvari koje nikada ne bi, da si mogao predvidjeti kuda vode.
Govore li ti glasovi u srcu, u nutrini, (pa možda i snažnije od toga), posve razumnim tonovima i riječima, kako nije moguće održati temeljna načela zapadnjačke uljudbe?
U svome sam se životu opetovano osvjedočio kako je neizbježno, držiš li se čvrsto svojih stajališta, naći se na udaru zloće, bijesa, i objeda protivnikâ, ali će čak i oni (negdje duboko u srcu) zapravo cijeniti tvoju hrabrost. Za čovjeka koji se bavi politikom, možda neće biti odmah vidljivo, ali će ga i njegovi glasači, ili makar veliki dio njih, zbog toga još više cijeniti. Možda se neće slagati s tobom, ali će sasvim sigurno uvidjeti tvoje odlike vođe (dakako, ako se imalo rukovode zdravim razumom). Sve to s vremenom može okrenuti ravnotežu u pravcu jedne humanije uljudbe, nacije, ili makar regije.
No, zato moralni kompromisi svima donose gubitak.
Naposljetku te potičem da svakoga jutra moliš za Božje darove mudrosti i razuma, radi tvoje vlastite duše, ali i radi ljudi kojima upravljaš. Budući da si dobro upućen katolik, siguran sam kako znadeš da pod „mudrošću“ i „razumom“ nikako ne mislim na lukave strategije kojima se služe umovi ovoga svijeta. Jednako tako, pod molitvom ne mislim da se pomoliš reda radi, već mislim na upućivanje poniznih i iskrenih vapaja Bogu.
Neka Isus uvijek bude tvoja svjetlost, snaga, i utjeha,
Michael
Tekst iz knjige “FRAGMENTS IN A SEASON OF FURY” – “KRHOTINE U DOBA GNJEVA”. Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za www.miportal.hr