NA ISTOM VALU

Dr. fra Tomislav Pervan: O Sinodi i krunici

Danas je posljednji dan mjeseca listopada. Završnica, a sutra su već Svi sveti. Vjerujem, svi ste na svoj način obišli svoje grobove, uredili ih, stavili krizanteme (od grčkoga “hriza” – što znači zlato, “krizostom” – i “anthos” što znači  cvijet – antologija, Antun-Cvjetko, dakle “zlatni cvijet”, svojim pokojnima dajemo naljepše iz zahvalnosti!). –  I dok čitam komentare na ovu posljednju sinodu u Rimu, pomalo me hvata strah za vjeru i budućnost Crkve. Znam da je vodi Duh Sveti, ali ljudi pokušavaju razvodniti ono što ne uklapa u njihov stil života, u njihov moral. Pomanjkanje moralnoga života uvijek je posljedica manjka vjere. Kad bismo imali vjeru, mogli bismo živjeti sveto, kao i svetci. Ali jer nemamo vjere, jer nam je vjera slaba ili mlaka, ponašamo se kao pogani ovoga svijeta koji će griješiti na svaki mogući način tješeći se da će se ispovjediti. A što ako ih nešto presretne?  Papa je započeo svoj pontifikat predivnom enciklikom o Radosti Evanđelja, ali je u ove četri posljednje sinode nekako pošlo nizbrdo. I dvije o obitelji, pa i sinoda mladih te ova o Amazoniji. Zapravo nije o Amazoniji, nego su neki već unaprijed, godinama spremali zaključke govoreći kako “ništa ne će biti isto nakon ove sinode”. Kad se vide njezini zaključci, čovjeka uhvati strah – da se Kristovo djelo na takav način rastače. Gospodina molimo usrdno da od nas odvrati zlo koje se nadvija nad Crkvu. Molimo da je Duh Sveti vodi.

**********

Kolika je snaga krunice možemo vidjeti iz ovoga primjera. Krajem šesnaestoga stoljeća, nakon Sv. Franje Ksaverskoga došli su misionari u Japan. Mnoge su krstili ali onda je došlo progonstvo kršćansa. Dvadeset i pet misionara i vjernika razapeto je na križ, neki franjevci i isusovci. Kad su ostali morali napustiti zemlju, ostavili su vjernicima krunice – da je mole. I nakon dva stoljeća, kad su ponovno smjeli unići misionari u zemlju, našli su vjernike koji su bili vjernici i krunica ih je održavala u vjeri! Ili pak – dok sam bio u Međugorju župnik – prije 35 godina znali su dolaziti neki hodočasnici iz Njemačke, ali sam prema njihovu govoru zaključio da nisu rođeni u Njemačkoj. Pitao sam ih, odakle su. Iz Njemačke, ali su bili tzv. Volga-Nijemci iz Rusije koje je Staljin nakon 1945. prognao u Sibir. I danas je onaj biskup Athanasius Schneider koji brani pravovjerje kao nekoć sv. Atanazije u četvrtom stoljeću, i on je rođen u Kazahstanu – a Nijemac je podrijetlom. I ti hodočasnici iz Njemačke, odnosno Nijemci koje je Njemačka otkupila za velike novce od Sovjetskog Saveza govorili su mi kako su trideset godina bili bez svećenika. Sami su krštavali djecu, sami ih učili vjeri, ali su ostali vjerni. To se danas traži! Vjera i vjernost te ljubav prema Isusu Kristu održala ih je u vjeri. Možemo li ih slijediti u svome životui? Ponavljaju se vremena progona i tjeskoba. Ostanimo Gospodinu vjerni!

Zanima nas Tvoje mišljenje!