NAŠ IZBOR

NACIONALNI I DUHOVNI VADEMECUM: BITKE ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU (1)

Predstavljanje knjige „Junačka i sveta Hrvatska“ održat će se u četvrtak, 28. siječnja u 18 sati u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu će predstaviti autori sisački biskup Vlado Košić i general HV u miru Ivan Tolj te prof. Nikolina Mesić. Zbog epidemioloških mjera predstavljanje će se moći pratiti isključivo putem prijenosa na internetskim i Facebook stranicama Sisačke biskupije.

Uz poziv da pratite ovo predstavljanje donosimo pregled značajnijih hrvatskih bitaka.

******

Kroz cijelu povijest hrvatskoga naroda, sve do Domovinskoga rata i naših dana nižu se slavni i junački događaji, koji su se slagali u veličanstveni mozaik, koji je dobio svoj najsjajniji okvir u postignuću suverene, slobodne i, konačno, međunarodno priznate države. Na hrvatskom tlu neprestance se odvijao krvavi vrtlog, koji je kulminirao u dvadesetome stoljeću. Prvi svjetski rat, još strašniji i krvaviji po nas Drugi svjetski rat i na kraju od 1991. do 1995. najnoviji rat, koji je odvojevala naša generacija i završila ga pobjedom nad višestruko nadmoćnijim velikosrpskim agresorom. Bljesak i Oluja, te najčasnije, a i najčistije ratne operacije, ne samo u našoj ratnoj povijesti, donijele su konačni mir i slobodu. Na hrvatskome junaštvu, lomile su se zavojevačke težnje raznih neprijatelja. Dobro i poučno je spomenuti barem neke bitke od presudna i golema značenja ne samo za nas i naš narodni opstanak, već i za Europu, koja je stoljećima strepila od osmanlijske ugroze. Prodore Turaka prema Beču, Pešti i ostalim područjima zaustavljali su Hrvati, plativši takav otpor potocima krvi, golemim i nenadoknadivim ljudskim, teritorijalnim i gospodarskim gubicima. Hrvatski narod uvijek je nabirao budućnosti uvjerljive dokaze, da smo unatoč svim nedaćama, nepovoljnim povijesnim tijekovima, prečesto i vlastitim lošim političkim i gospodarskim odlukama, posebice onih koji su nas trebali, a to nisu činili (ni danas to ne čine!) pametnije, pravednije i poštenije voditi, znali opstati! Geopolitički, geostrateški, ekspanzionistički i gospodarski interesi vanjskih sila, uvijek su, pa i danas je dijelom tako, potresali našu zemlju i narod! U povijesti, pored svih oblika zlosilja (Franci, Tatari, Turci, Venecijanci, Mađari, Austrijanci, Srbi…) otkidali su dijelove hrvatskoga teritorija, iseljavali i protjerivali pučanstvo, prisiljavali ih da se odreknu i vjere i nacije, namećući im ”alternativu” islamizacije, a najčešće zulumom, tlačenjem, a i raznim pogodnostima ili pak prijelaz na pravoslavlje u mnogim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine! Unatoč svemu ipak nisu uspjeli pokoriti većinu hrvatskoga i katoličkoga puka! Hrvatska se opirala svim svojim snagama. Taj otpor, ta borba za Krst časni i slobodu zlatnu, to neslomljivo nastojanje da ostanemo svoji i na svome, ta vjernost Evanđelju, našem krsnome zavjetu zapisanu na krstionici kneza Višeslava, vjeri otaca i Katoličkoj Crkvi, izdržala je sve kušnje vremena. Do danas!

SIGETSKA BITKA, jedna od najslavnijih bitaka u hrvatskoj i europskoj povijesti, vodila se od 5. kolovoza do 7. rujna 1566. godine. Na čelu grada je bio hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski, gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava, rođen u našem Zrinu 1508. Vojsku od sto tisuća vojnika vodio je osobno sultan Sulejman I. Cilj pohoda je bio osvajanje Beča i pokoravanje Mađarske i Austrije. Na tom putu najveća prepreka im je bio Siget i Zrinski, sa svojih 2500 branitelja, pretežito Hrvata. Dakle, odnos snaga u ljudstvu bio je 40 puta veći u korist turske vojske, a u logističkom smislu, oružju i hrani da se i ne govori! Zrinski, svjestan situacije u kojoj se našao sa svojim malobrojnim snagama, odlučuje ne predati grad. Pred postrojenim bojovnicima prisegnuo je riječima, koje su od toga trenutka otišle zauvijek u povijest i legendu i imaju i danas visoko, časno, moralno i duhovno značenje: Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikom, zatim njegovu veličanstvu, sjajnom vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao! Svi vitezovi, bez iznimke i kolebanja, uzvratili su na zapovjednikovu prisegu i obećali vjernost do smrti. Uvidjevši da ni nakon nekoliko tjedana, opsade i rušenja Sigeta ne dolazi do predaje, te nakon golemih gubitaka u svojim redovima, veliki vezir Mehmed paša Sokolović poslao je poruku, obećavši mu da će mu darovati cijelu Hrvatsku ukoliko mu preda Siget i propusti njega i vojsku da neometano krenu prema Beču. Potom, kada je uvidio da hrvatski knez ne popušta, šalje mu poruku s dokazima da su mu zarobili sina Jurja i da će ga, ako ne preda grad, pogubiti. Ni to nije urodilo plodom. Možemo samo misliti kakva je bol prodirala u srce i dušu ovoga hrvatskoga velikaša. No, ni to ga nije slomilo, ostao je vjeran svome uvjerenju i prisezi koju je dao. Koja je to snaga i koja je to ljudska veličina prožeta pouzdanjem u Boga! Turci nisu odustajali! Poslali su pisma, ne bi li pokolebali branitelje, u kojima su na hrvatskome, njemačkom i mađarskom, poručili da budu razumni, da uludo ne gube živote i da će ih sultan posebno nagraditi. U međuvremenu je umro sultan Sulejman, a vezir Mehmed Sokolović je vješto zatajio vijest o smrti, bojeći se da mu vojska još više ne izgubi borbeni moral. Naime, u jednomjesečnoj opsadi živote je izgubilo 30 tisuća vojnika. Opsada je nastavljena i Turci su 7. rujna uspjeli zapaliti grad. Ni nakon toga Zrinski se nije predao. Zapovjedio je konačni juriš! U proboju je, zajedno s preostalim braniteljima, položio život. Banov nećak Gašpar Alapić i Franjo Črnko i još dvojica uspjeli su nekako živi izaći iz Sigeta i kasnije su potanko opisali bitku, koja je tada spasila Beč, a i velike dijelove Europe. Naime, da nisu na Zrinskome i na Hrvatima polomili zube, zasigurno bi osvojili austrijsku prijestolnicu i krenuli dalje. Desetkovani i izmoreni Turci odustali su od daljnjega pohoda. Alapićevo i Črnkovo svjedočenje bilo je ubrzo prevedeno na latinski i njemački jezik, pa se na taj način europski svijet relativno brzo upoznao sa sigetskom bitkom i neviđenim junaštvom Nikole Zrinskoga. I za Beč i za Europu nastupili su sigurniji dani, ali ne i za Hrvatsku. Izostala je svaka pomoć od onih koje smo obranili. Samo 11 godina kasnije dogodila se opsada još jedne utvrde, tada vrlo važne u vojnome, strateškom smislu. Mjesto se nalazi u današnjoj Sisačkoj biskupiji! (Nastavlja se – GVOZDANSKO)

Zanima nas Tvoje mišljenje!