POTOMCI HRVATSKIH ISELJENIKA – ZAŠTO SU SE VRATILI U HRVATSKU?

Zašto je njima Hrvatska obećana zemlja?

Piše: prof. dr.sc. Božo Skoko

Dok svakodnevno slušamo kako mladi iz Hrvatske odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim životom te se počinjemo i sami utapati u beznađu i uzimati zdravo za gotovo priče kako u našoj zemlji nema baš nikakve perspektive, gotovo potpuno nam promiče činjenica kako se ne zaustavlja trend useljavanja stranaca i mladih potomaka hrvatskih iseljenika, rođenih i odgojenih u bogatom i razvijenom svijetu. Dok novi val iseljenika sreću traži u Irskoj, Njemačkoj ili Kanadi, oni napuštaju dobro plaćene poslove po Torontu, New Yorku, Sydneyu i Londonu i žele živjeti u Hrvatskoj. Čime se to oni vode, kako doživljavaju Hrvatsku i što vide u njoj, a mi ne vidimo? – logična su pitanja, o kojima sam najprije počeo razgovarati s Adrianom Beljom, mladim useljenikom iz Kanade, koji danas radi kao voditelj Centra za međunarodnu suradnju na Edward Bernays visokoj školi za komunikacijski menadžment u Zagrebu. On se nikada nije pokajao, otkako se još ranih devedesetih vratio s obitelji, iako je proživio sve izazove s kojima se susretalo hrvatsko društvo. U razgovoru s njime rodila se ideja da napravimo istraživanje među pripadnicima drugog i trećeg naraštaja Hrvata iz dijaspore te među strancima, koji su se odlučili živjeti u Hrvatskoj. Tako smo intervjuirali dvadeset i jednog useljenika (15 mladih  hrvatskoga podrijetla iz SAD-a, Kanade, Australije, Argentine, Njemačke, Velike Britanije, Švedske i Južnoafričke Republike te 6 stranaca iz SAD-a, Velike Britanije, Irske i Austrije), kako bismo istražili imidž Hrvatske iz njihove perspektive, a rezultati su objavljeni u zborniku Hrvatska izvan domovine II., koji donosi niz iznimno zanimljivih istraživanja.

U namjeri da otkrijemo imidž Hrvatske iz jedne nove perspektive, fokusirali smo se na percepciju baš tih mladih ljudi, koji su nakon rođenja i školovanja u inozemstvu doselili u domovinu svojih očeva i majki, odnosno baka ili djedova. Nakon svih tih susreta i razgovora očito je kako ti mladi ljudi Hrvatsku doživljavaju više racionalno, nego emocionalno, objektivnije sagledavaju njezine mogućnosti jer imaju iskustvo života i rada u različitim državama te su manje opterećeni povijesno-ideološkim podjelama od svojih roditelja pa su se odlučili na život u Hrvatskoj na temelju vlastitih interesa. To im daje mogućnost kvalitetnije procjene imidža Hrvatske, i od domicilnog stanovništva (koje nema iskustvo života drugdje), i od njihovih roditelja – iseljenika i povratnika. S druge strane, za razliku od stranaca, koji su se odlučili živjeti u Hrvatskoj i s kojima dijele mnogobrojne sličnosti, ipak su povezaniji s Hrvatskom i njezinim identitetom.

Najprije smo razgovarali o razlozima – zašto su doselili u Hrvatsku, odnosno u kojoj mjeri su presudili emocionalni, a u kojoj racionalni razlozi. Istraživanje je pokazalo kako je dio sugovornika, koji su doselili devedesetih godina, došao zbog obiteljskog preseljenja. Smatraju da su se njihovi roditelji vodili emocionalnim razlozima, a oni nisu imali izbora. Kasniji doseljenici i oni koji su došli individualno uglavnom su se vodili racionalnim razlozima, kao i useljenici – stranci.

• Nakon rata sam počeo dolaziti na ljetovanje u Hrvatsku i sanjati o selidbi ovamo. Dakle, sve je počelo zbog pretežno emocionalnih razloga, ali sam nakon završetka faksa u Torontu pokrenuo i racionalne korake koji su bile temelji realnog života u Hrvatskoj; upisao sam se na postdiplomski studij u Zagrebu i počeo istraživati teren za mogućnosti bavljenja poslom kojim se bavila moja obitelj u Kanadi od 1988. Ti koraci su bili uspješni, a konačna odluka je pala kad sam upoznao svoju buduću suprugu u Zagrebu u 2005. (Mike, Kanada)
• Moji su roditelji cijeli život govorili o tome kako se trebamo vratiti u Hrvatsku, a kad sam jednog dana odlučio odseliti u Hrvatsku imali su stotinu razloga zašto još nije vrijeme. Međutim, procijenio sam da ovdje lakše mogu uspjeti zbog posla kojim se bavim i zahvaljujući ranijem iskustvu, znanju jezika i životopisu dobio sam odličan posao u velikoj banci. Zadovoljan sam što danas živim u Europi. (Josip, Australija)
• Kao rođeni Amerikanac iz Philadelphije nikada nisam ni sanjao da bi mogao živjeti u Hrvatskoj. Slučajno sam se našao ovdje i shvatio da je ovo idealna zemlja u kojoj bi mogao živjeti i podizati obitelj. Zagreb mi je grad po mjeri. Svjestan sam svih prednosti koje Hrvatska ima, unatoč gospodarskim poteškoćama s kojima se susreće. (Joseph, SAD)

Drugi dio intervjua se odnosio na prednosti života u Hrvatskoj. Među odgovorima prevladavaju hrvatski način života, sigurnost, ali i ljepote zemlje. Međutim, pojavljuju se i argumenti poput kvalitete i dostupnosti obrazovnog i zdravstvenog sustava, cijene života, poslovnih mogućnosti i sl.

• Mogu se kvalitetnije posvetiti slobodnom vremenu u odnosu na prije. Što se posla tiče nema većih razlika. (Pavo, Australija)
• Klima je puno bolja nego u Kanadi. Sve je prilagođenije obiteljskom načinu života i puno sigurnije za djecu. (Paul, Kanada)
• Tempo života je normalniji, radno vrijeme je kraće, a godišnji odmor je duži. Nekada sam do posla išla sat i pol, a sad idem biciklom deset minuta. (Anna, Kanada)
• Hrvatska je sigurna zemlja, skrb za djecu je dobro organizirana, život je daleko manje stresan nego u drugim državama, a ljudi imaju puno više vremena jedni za druge. (Marija, Kanada)
• Hrvatska ima sasvim drugačiji stil života nego SAD. Tamo se cijeni rad, a ne odmor. Hrvati znaju uživati u slobodnom vremenu. S ovim stilom života lakše je imati bliske prijatelje. (Romana, SAD)
• Prirodne ljepote su nevjerojatne. Kao da živite u nacionalnom parku. (Ivan, SAD)
• Niski troškovi života u usporedbi s drugim europskim gradovima te niska cijena obrazovanja na državnim sveučilištima. (Stjepan, JAR)
• Hrvatska je smještena u srce Europe. Sve nam je blizu. Pogotovo ako radite međunarodni business. (Paola, Argentina)
• Teško je poštenim radom u Hrvatskoj zaraditi milijune ali ako pristojno radite možete imati visoku kvalitetu života. Tu mislim na odličnu klimu, zdravu hranu, kvalitetno provedeno slobodno vrijeme, dobro obrazovanje za djecu… (Ana, Velika Britanija)
• U Njemačkoj je konkurencija postala nemoguća. Ovdje sam s manje truda napravila još bolji posao. (Dijana, Njemačka)
• U Švedskoj uopće nisam imao vremena za obitelj i prijatelje, ovdje se živi daleko sporije i kvalitetnije. Fascinira me ispijanje kave na terasama. (Jens, Švedska)
• Hrvatska je izrazito socijalna država. U početku me fasciniralo kako je sve besplatno – bolnice, škole… U Americi sam sve te usluge morao plaćati cijelo bogatstvo. (Joseph, SAD)
• Ovdje su snažne obiteljske veze, svi se druže i međusobno pomažu. Bake i djedovi redovito čuvaju unuke. Svi su gostoljubivi. (Mark, Velika Britanija)
• Najvažnija mi je klima, jer sam u Kanadi imao praktički 8 mjeseci zime. Blizina Jadrana i velikih europskih destinacija je velika prednost. Za Kanađane su to egzotične i skupe destinacije, a mi do Beča, Budimpešte, Milana i drugih idemo automobilom. Provodim malo vremena u autu jer mi je sve blizu. U Kanadi je sve udaljeno, a u autu sam svaki dan provodio između 3 i 4 sata. Zbog toga se ljudi rijetko viđaju sa obitelji i prijateljima, pogotovo zimskih mjeseci. Prednost su i sitnice koje i ne zamjećujemo. U Kanadi nema pješačkih zona, kave se kupuju kroz ‘drive’ prozore i piju se u vožnji. To su sve sitni detalji, ali kad se zbroje, dođeš do zaključka da je kvaliteta života bolja u Hrvatskoj (naravno ako imaš od čega živjeti, imaš svoju firmu ili poštenu plaću).  Kao poduzetnik mislim da u nezrelom gospodarstvu kao što je hrvatsko ima više prilika nego u zrelom gospodarstvu u Torontu. Tamo, što god da pokreneš, ima već takvih desetak ili stotine firmi. U Hrvatskoj je teže za pokrenuti firmu, ali nagrada može biti znatno veća zbog nedostatka konkurencije. (Mike, Kanada)

(Nastavlja se!)