Aktualno

UZ POSVEĆENJE RUSIJE I UKRAJINE BEZGRJEŠNOM SRCU MARIJINU – MIR JE NAŠA STVAR

Papa Franjo posvetio je na blagdan Blagovijesti, Rusiju i Ukrajinu Bezgrješnom Srcu Marijinu. Kada je o Rusiji riječ, to je konačno ispunjenje želje (tko zna zašto se toliko čekalo?) Gospe u Fatimi. Ukrajinu je Papa, na molbu ukrajinskih biskupa latinskoga obreda i po nadahnuću Duha Svetoga, sam pridodao.  Mogao je, želio i smio.  On je, kao namjesnik Kristov, Pontifex – most između Neba i Zemlje. Drugim riječima, Papa žarkom molitvom u Marijine ruke predaje mir  – a mir na ukrajinskome i ruskome znači i svijet – molitvom joj predaje vjeru našu da je njoj moguće što je ljudima nemoguće.

Proteklih mjeseci ponovno se pokazalo kako ljudi, nisu li u Duhu, nemaju duhovne snage spriječiti zlo.  Sve političke silnice matematičkom jasnoćom vodile su prema ratu. Papine apele, kao ni one davne Pija XII.,  nitko nije slušao jer – tko „šljivi“ Papu? Papa nema divizije, nema naftu, nema zlato, nema ništa… Ima samo vjeru u Boga, Gospodara Povijesti i Vječnosti. Danas će ta vjera biti pretvorena u čin Posvećenja. Samim time, mir i na taj način (iako per se uvijek jest) postaje „Božja stvar“, ali i stvar svih koji su Božji. Čovjek nije i ne može biti lišen odgovornosti za mir. A tu odgovornost po ovom Papinu činu preuzimamo prije svega mi, katolici. Mir ne ovisi o onima koji sjede u ovalnim, trokutastim, pravokutnim i tko zna kakvim uredima i razmeću se riječima – mir je u rukama istinskih mirotvoraca, u mislima i rukama onih koji za nj molitvom, riječju i na svaki način iskreno rade, ne samo radi Ukrajine, nego radi svakog čovjeka. Mir je naša stvar. Na nama je Isusova riječ: „Blago mirotvorcima – oni će sinovima Božjim zvati.“

Rat u Ukrajini je u ovom trenutku lakmus-papir naše vjere u Isusovu riječ. Nažalost, i među katolicima, pa i među svećenstvom, ima ismjehivanja ove Posvete. Racionalizam je – a koliko je racio slab, ovim se ratom okrutno pokazuje – potkopao našu vjeru u čudo. No na to se ne treba obazirati. Sada, kada smo tu gdje jesmo, na korak do Bezdana, tjeskobni i zabrinuti, s jednom mišlju, koju se jedva usuđujemo izgovoriti, s kojom liježemo i ustajemo, jedino što nam doista ostaje jest – vjerovati i moliti za mir. A to jedino je ujedno sve. To je najjače oružje. Po vjeri se događa čudo.  „Vjera te tvoja spasila“ – Isusova je riječ svakom ozdravljeniku. A mi smo bolesni, čovječanstvo je bolesno. I Zapad, koji sada vadi „trun“ iz oka Rusije, ima što izvaditi iz svojega oka. I sav ostali svijet jednako tako… I mi u Hrvatskoj.

„Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje“, napisao je prorok Izaija. U ukrajinskom i ruskom jeziku pravda znači i istinu. Istina i pravda nerazdvojive su. „Ja sam Put, Istina i Život“. Zato Papa i predaje svijet, posebice Rusiju i Ukrajinu, Bezgrješnom Srcu Marijinu, da po njezinu zagovoru Knez Mira – Isus Krist – donese mir ljudskim srcima. Jer „nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože!“.

Rafael Milić

Zanima nas Tvoje mišljenje!