ČESTITKA PREDSJEDNIKA HKZ „MI“ – USKRS U SJENI RATA
Ovogodišnji Uskrs dočekujemo donekle lišeni pandemije i izazova kojima nas je opterećivala posljednje dvije godine. No, baš kad smo se ponadali vratiti normalnom načinu života, nad Ukrajinom i Europom su se nadvile strahote rata, kakav smo proživjeli početkom devedesetih godina, kakav budi teške uspomene i strahove, te prijeti globalnom miru…
„Mir, mir, mir…“ – odjekuje posljednja dva mjeseca diljem svijeta, otkako je Rusija započela s agresijom na suverenu Ukrajinu i time prekinula desetljeća mira, suradnje i stabilnosti u Europi. Želja za mirom odjekuje kako među vjernicima, tako i nevjernicima, kako među običnim pukom, tako i među političkim elitama, jer je čovječanstvo uplašeno za vlastitu sudbinu i sudbinu svijeta. Više se ne zvecka oružjem, ono je u punom pogonu. Razaraju se sela i gradovi, ubijaju vojnici, ali i civili. Djeca ostaju bez očeva, majke bez sinova, a supruge bez muževa. Rake se kopaju, kako na ukrajinskoj, tako i na ruskoj strani. Mržnja se širi kontinentom, a Europa strahuje od eskalacije ruske agresije. Prijetnja nuklearnim bombama, čija razorna moć danas nadilazi i nekoliko desetaka puta one dvije koje su uništile japanske Hirošimu i Nagasaki 1945. godine, traumatično usporava cijeli svijet i tamom obavija naše misli i djelovanja. Zlo se ponovno nadvilo nad svijet i opasno prijeti svjetskom miru.
“Mir, mir, mir – i samo mir! Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi!” – kroz plač nam je poručila Gospa još trećeg dana međugorskih ukazanja, 26. lipnja 1981. Bila je to jedna od njezinih prvih poruka. Prema svjedočanstvu vidjelaca dok je to govorila iza nje je stajao križ, nagovješćujući kako mir dolazi od Boga i kako nam jedino Bog može dati i ostaviti svoj mir, a ne svijet kojeg je opčinilo i zatrovalo zlo. Uostalom, u Međugorju se Gospa predstavila kao Kraljica mira, kako bi potaknula suvremeni svijet da se vrati svome Izvoru, te da shvati kako je mir najveće i najpotrebitije dobro. U to vrijeme bipolarnog svijeta i prividnog mira, nismo mogli ni nagovijestiti dugoročnu važnost i snagu tih riječi…
A čini se da važnost tog beskompromisnog poziva na mir s Bogom i ljudima ili bolje rečeno upozorenja, nismo sasvim razumjeli ni deset godina kasnije, kad smo svjedočili, i na vlastitoj koži osjetili rat na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a potom i građanski rat na našim bosansko-hercegovačkim prostorima. Krunica u ruci i molitva na koljenima spasili su nas od većeg zla i darovali nam toliko žuđenu slobodu i vlastitu državu. Nažalost brzo smo zaboravili taj neprocjenjiv dar, pa je snaga molitve utihnula u mnogim našim domovima.
A od tada do danas, diljem svijeta nizali su se ratovi, tako da gotovo ni jednu godinu (izuzmemo li vrijeme globalne pandemije Covid-19) nismo svjedočili potpunom miru. No, kako je opasnost bila prostorno udaljenija od nas, tako smo zaboravljali na važnost mira i cijenu koju je potrebno platiti. Uljuljkani u vlastita zadovoljstva i benefite koje nam život pruža, pomalo smo zaboravljali prave vrijednosti. Tek druge nedaće poput pandemije i potresa, redovito su nas vraćale Bogu kad bismo shvatili koliko smo krhki. Kako netko u šali reče – kad zrakoplov počne padati i ateisti postaju vjernici. Tek u nevoljama, kad shvatimo kako gubimo tlo pod nogama i kako čovjek baš ništa ne kontrolira, pouzdajemo se u Boga i tražimo njegovu pomoć.
Tako se i ovih dana vjernici u Ukrajini i diljem svijeta vraćaju molitvi kao jedinom istinskom oružju, koje može zaustaviti daleko nadmoćniju armiju i njezinu municiju. Okupljaju se molitvene zajednice i diljem svijeta kako bi svojim molitvama zaustavile zlo i poštedjele Ukrajinu od daljnjih stradanja i razaranja te kako bi obratile ruskog vođu Putina na njegovom destruktivnom putu… Jedino Isus i Kraljica mira mogu okončati ovu krizu, kao i sve do sada!
Koliko god apokaliptično djelovale prijetnje koje nam dolaze iz Moskve ili drugih središta moći, među kršćanima ne bi smjelo biti mjesta tjeskobi i malodušju. Treba nam samo više molitve i predanja Božjoj volji. A imajući u vidu stvarnost u kojoj živimo, prisjetimo se riječi pape Benedikta XVI., koje je izgovorio u svibnju 2005., komentirajući riječi „Otkrivenja“: „Povijest nikako nije isključivo u rukama mračnih sila, slučajnosti ili pak ljudskih izbora. Ponad razbješnjelih zlih sila, za koje se čini kako su se otele svakom nadzoru, nesmiljenoj provali sotone i pojavi tolikih nevolja i zala, uzdiže se Gospodin, vrhovni sudac svih povijesnih događaja. On mudro upravlja povijest ka zori novog neba i nove zemlje, opjevanoj u zadnjem dijelu knjige, u slici novoga Jeruzalema.“.
Iako je zlo „pušteno s lanca“ u svijetu i iako se u ovom trenutku gospodarima naše sudbine čine ljudi koji se očito ne boje ni Boga, ni ljudi – kako voli reći naš narod, nemojmo im pridavati nadljudske sposobnosti. I veće, i moćnije, i zločestije od njih povijest je pokopala i prašinom prekrila njihovo ime. Nadživjeli su ih mirotvorci, koje papa Franjo u svojoj katehezi izrečenoj 15. travnja 2020. naziva „djecom Božjom“ jer su svladali vještinu mirotvorstva i provode mir u djelo. „Oni znaju da nema pomirenja bez dara vlastitoga života i da mir treba tražiti uvijek i na sve načine. (…) To nije autonomno djelo koje je plod vlastitih sposobnosti, nego je to očitovanje milosti primljene od Krista, koji je naš mir i koji nas je učinio Božjom djecom.“ – zaključuje papa te dodaje kako su istinski shalòm i istinski unutarnji sklad plod Kristova mira, koji dolazi od njegova Križa i rađa novo čovjekoljublje uosobljeno u beskonačnom mnoštvu svetaca i svetica, domišljati, kreativnih, koji su osmišljavali uvijek nove načine za iskazati ljubav. Blaženi oni koji idu tim putem u ovom pogubljenom svijetu.
U tom duhu neka vam uskrsli Krist donose svoj mir i neka Njegov mir zavlada svijetom!
prof. dr. sc. Božo Skoko
Predsjednik HKZ MI