Aktualno

POTRESNO KAO NA VELIKI PETAK – KAKO KRŠĆANI KONSTRUIRAJU KRIŽNI PUT

Osuda. – Don Riccardo Bigoni, svećenik iz Bergama, piše 25. ožujka 2019. za svoga kolegu don Marca, da je u jesen 2012. u dogovoru sa svojim biskupom Bergama odlučio poći u fratre. I pošao. I završio postulaturu. I prije nego će prijeći u novicijat optužila ga jedna djevojka, koja je tada navršila 18 godina, da ju je kao vjeroučitelj napastovao u razredu za vrijeme nastave dok je bila djevojčica. Nitko nije u razredu ništa primijetio, osim nje same, niti je itko svjedočio osim to što je od nje čuo. Ni školska psihologa, koja je u to vrijeme razgovarala s djevojčicom, nije imala nikakvih primjedaba u svojoj bilježnici. Ipak javni je tužitelj tražio za don Marca, budućega fratra, 12 godina zatvora! Sudac u nedostatku dokaza oslobodio don Marca kazne. Ali tužitelj srdito uložio utok na drugi stupanj, koji je u siječnju 2018. osudio don Marca na 6 godina zatvora i 15.000 eura odštete i dodatnih globa i troškova. S drugoga stupnja parnica je uzdignuta na Vrhovni sud koji je u siječnju 2019. drugostupnjevnu presudu potvrdio i don Marca strpao u zatvor. Samo jedan svjedok, ona, iako u svjedočenju ima protuslovlja, nije se ispitivalo ništa više od prvoga stupnja.[1]

– Tako može biti osuđen svaki svećenik, svaki redovnik i svaki čovjek. Isus kaže: “Ako su mene progonili, i vas će progoniti” (Iv 15,20).  

Križevi. – Vijest je od 13. travnja ove godine da je u mjestu od 7.000 stanovnika, koje se zove Pieve di Cento u pokrajini Bologni, civilna uprava odlučila obnoviti katoličko groblje i sakriti sve kršćanske simbole na groblju: križeve, slike Gospine i drugih svetaca, crteže kaleža, hostija, Evanđelja. Sve mora biti pokriveno, umotano u neproziran materijal, nevidljivo. Zašto? – Da ne vrijeđa osjećaje pripadnika drugih religija kojima ta ista uprava želi podignuti kapelicu na tom istom groblju gdje će se oni moliti. Vidite i sami da se ne radi ni o osjećajima pripadnika drugih religija, neke druge nekršćanske religije, ni o molitvi, nego se radi o neznabošcima i neprijateljima kršćanskog imena, koji su mjestu i groblju uspjeli nametnuti svoju izglasanu samovolju da se sakrije ili ukloni kršćansko znakovlje. Načelnik toga mjesta uključio se u polemiku pozivajući sve sudionike da vode “civiliziranu diskusiju”.[2]

– Zar o križevima na groblju treba uopće voditi ikakvu diskusiju? Zašto netko želi uništiti kršćanstvo i spomen na Krista? “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5,11-12). Mrtvi, borite se za križeve na svojim grobovima!

Pad 1. – Talijanski portal Duc in altum od 21. ožujka 2019. donosi vijest[3] kako se pet biskupa i sedam biskupica u Norveškoj protestantskoj zajednici, kojoj pripada oko 80% pučanstva, tj. oko 3,750.000 vjernika, 15. veljače ove godine ispričalo javnosti što su se do sada bili protivili pobačaju. Obećaju da će stvarati klimu za dijalog i liberalizaciju i postizanje svjetovnih ciljeva! “Crkva kao ustanova tijekom povijesti pokazala je nedostatak uključenja za oslobođenje i prava žena”, vele oni. I ne samo to: “Društvo sa zakonitim pristupom pobačaju bolje je od društva bez takva pristupa. Predusreće nezakonit pobačaj i promiče zdravlje i sigurnost žena”. I još ova: “Ne želimo staviti u pitanje zakon o pobačaju”, vele oni i one. Biskupi su se pobrinuli da zastupaju nerođeno dijete da ima svoju vrijednost i traži zaštitu, ali važnije je pravo žene. Evo slike i izjave za one koji ih žele doživjeti i na norveškom.[4]

– Usput budi rečeno: Katolička Crkva ne prizna ni biskupe kamoli “biskupice” kao ni jednu luteransko-evangeličku protestantsku zajednicu kao Crkvu već 500 godina.

Gospa. – Jedan talijanski portal od 16. travnja 2019. donosi ove refleksije dok je pariška katedrala Notre Dame – Naša Gospa bila u plamenu:

Notre-Dame gori i neke nam statistike dolaze pred oči. Poput onih o francuskoj pustinji duhovnih zvanja: 58 biskupija od 98 njih koje u posljednjoj godini nisu imale nijednoga svećeničkog ređenja (i Pariz u stalnu opadanju u odnosu na prethodne godine). Ili poput onih statistika o prosjeku katolika koji redovito idu na Misu, što je palo na 4%. Ili ona o broju krštenja, koji se tako dojmovito srušio da će, prema nekim predviđanjima, 2048. u Parizu biti posljednje krštenje; godine 2044. ne će biti nijedan svećenik rođen u Francuskoj, a 2031. bit će posljednje katoličko vjenčanje!

Notre-Dame gori i neki opisi dolaze čovjeku na pamet. Kao onaj u nedavnoj studiji koja govori o francuskom katolicizmu “u terminalnoj fazi”, jer je zemlja gotovo u potpunosti post-kršćanska, s mnogim zgradama za bogoslužje koje su zatvorene, prodane ili čak srušene.

Notre-Dame gori i dolazi na pamet ono što je prije nekoga vremena kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenta, rekao, kada je usporedio slom katoličanstva u Francuskoj s padom Zapada, “Zapada koji više ne zna tko je, jer ne zna i ne želi znati tko ga je oblikovao i utemeljio”. Neka vrsta samoubojstva koje otvara put novim barbarima.

Notre-Dame plamti i neke vijesti dolaze u sjećanje. Poput onih u nedavnu valu oskvrnjenih crkava u Francuskoj: pustošenje sakralnih objekata, madonâ uništenih ili odrubljene glave, otvorenih svetohraništa i hostijâ razbacanih po podu, razmrskanih raspela, spaljenih kapelica, zidova premazanih nečisti. Bijes koji vas ostavlja zaprepaštenima.

Notre-Dame gori i dolazi na pamet mučeništvo oca Jacquesa Hamela, ubijena u crkvi Saint-Etienne, u Saint-Etienne-du-Rouvrayu 2016., u napadu džihadista koji je uslijedio nakon obeščašćenja bogoštovna mjesta.

Notre-Dame plamti i dolaze na pamet riječi Djevice Marije koja se ukazala Katarini Labouré u rue du Bac, nedaleko od l’Ȋle de la Cité [gdje je izgorjela katedrala]: “Kćeri moja, križ će biti prezren …”.

Notre-Dame gori i …

Kada bi danas novi Hitler – nastavlja komentator – htio oživiti svoj zloglasni upit: “Gori li Pariz?”, netko bi mogao odgovoriti da je dušu grada progutao plamen. E da, jasno, pretežito se radi o strukturama obnovljenim u 19. stoljeću, kako bi se zacijelila pustošenja Francuske revolucije, ali simboli ostaju simboli.

Nekoć je postojala Francuska “premila kći Crkve”. Danas netko govori o “premiloj udovici”. Nema mjesta smijanju.[5]

– A Francuska dala sv. Vinka Paulskoga, sv. Ivanu Orleansku, sv. Ivana Mariju Vianneya, sv. Malu Tereziju i svete njezine roditelje i toliko drugih svetaca i svetica.

Cirenci. – U jednome gradu i biskupiji u Austriji naš biskup, katolički, 20. siječnja 2019. odlučio da u jednoj športskoj dvorani u gimnaziji koju vode sestre uršulinke dječaci i djevojčice koji su došli na sv. Misu, koju on predvodi, jedno drugomu dijeli sv. Pričest pred televizijskim kamerama. Djeca ostala začuđena, ali “poslušala” te tako jedno drugomu dijelilo pričest ne govoreći ništa i ne odgovarajući ništa nego se samo jedni drugima smijuljuli.[6] Kako to? – Pa tako. Rekao biskup koji od božanske liturgije stvara dječju igrariju. Neka se djeca malo zabavljaju Presvetim Oltarskim Sakramentom.[7]

– Umjesto da uči djecu kako će jedno drugomu pomoći nositi križ, poteškoće u životu, on ih uči kako se sa sv. Pričešću poigravati i smijuljiti.

Pad 2. – U jednoj njemačkoj biskupiji, ti ćeš opet pomisliti da je protestantska, nije nego katolička, biskup došao 14. siječnja 2019. u jedan restoran gdje je bilo oko 200 uzvanika na večeri. Ušao je prelat sa svojim suradnicima: referenticom, đakonom i župnikom i rekao da je to „pravo bogoslužje“, liturgija, doduše druge vrste od sv. Mise, ali da dočara da je liturgija, on je govorio jedno 20 minuta kao da je u crkvi. Čula se i “liturgijska” pjesma: “Bio ti kršćanin ili musliman, bio ti crnac ili crvenac, postoji život nakon smrti!” Biskup je rekao da će tako nastaviti i drugi put. I nastavili su s tom “liturgijskom” zabavom 12. ožujka u istom gradu u istom restoranu s istim pjesmama.[8]

– Nikakve liturgije nema u birtiji, pa makar i biskup bio prisutan.  

Pepeljanje. – Ove godine, javlja LifeSiteNews 8. ožujka, uvedena je praksa među protestantima, a priključuju im se i neki katolici, da se diljem Sjedinjenih Američkih Država obavljalo pepeljanje na Čistu srijedu, 6. ožujka, ne u crkvi za vrijeme bogoslužja, nego pred kioscima ili drugim određenim mjestima gdje bi se našao neki crkveni službenik ili volonter koji bi posipao pepelom vozače koji bi kroz prozor provirili glavom.[9] Zašto tako? – Ljudi nemaju kada ući u crkvu, pa ih se pepelja ovako na brzake na ulici.

– Obred pepeljanja, pun pokorničke poruke i korizmena smisla, pretvara se u ulično ismijavanje. Kao one žene koje za Isusom nariču, ali srcem ne plaču. Isus ih opomenu da ne nariču nad njim, nego nad sobom i nad djecom svojom.

Pad 3. – U jednoj australskoj nadbiskupiji nadbiskup dopustio da se u njegovoj crkvi sv. Patrika pred velikim oltarom u svetištu izvodi anti-kršćanski ples i svetogrdna modna revija. Možete misliti što to sve uključuje. To bi bio kao Edenski vrt u kojem su Adam i Eva sagriješili. I nije samo dopustio to svetogrđe u crkvi, nego je to njegov glasnogovornik i opravdavao.[10]

– I anđelu Crkve tu i tu napiši: Ali imam protiv tebe: puštaš da se u tvojoj crkvi održava erotski ples i besramna modna revija zavodeći moje sluge… I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću svakome po djelima njegovim (Otk 2,18.20.23).

Raspelo. – U jednoj biskupiji u Austriji jedan je biskup oko 20. ožujka 2019. našao stari drveni križ i objesio ga u bolničkoj crkvi Duha Svetoga naglavačke, tj. noge u strop, glava u pod. Otkinuo je ruke Raspetomu, i stavit će kazaljke: jedna će pokazivati sate, a druga minute.[11] Nada se da će tako privući brojne vjernike na Misu, na ispovijed, na propovijedi. Nije jasno gdje je stavio natpis: “Isus Nazarećanin”, iznad nogu prema stropu ili ispod glave na podu.

– Ako je Isus naglavačke, i Crkva će biti naglavačke! Doista, na drugom mjestu čita se kako se Crkva u Austriji protestantizira, kako se pričest dijeli razvedenima i ponovo civilno vjenčanima, kako su ponegdje Mise povremene, a ispovijedi ni povremene, svećenici uzbunjeni, crkve, čak katedrale, ugošćuju rock-koncerte i tako.[12]

Razapinjanje. – Prije dvije godine na području Europske unije pojavile su u veletrgovinama dječje igrice pod naslovom: “Raspni Isusa sam od sebe” (Crucify Jesus by yourself!). I u dvije i pol minute ta igrica pokazuje kako dječak ili djevojčica od 6-7 godina pokupi “mišom” pripremljenu građu: drvene grede, čavle, čekić, koplje i konačno se pokaže pet osoba između kojih će taj dječačić izabrati Isusa da ga osobno uzme i prikuje na križ kao u kakvoj igri i smijehu, tj. u grijehu. I konačno kopljem u srce. Ne bi sotoni palo na pamet kako žešće poniziti Isusa i njegovo otkupiteljsko djelo, kako poučiti kršćanina kojega se već od dječje dobi privikava kako će se rugati i igrati s najvećom svetinjom kršćanske vjere, s Kristom Raspetim.

– A Ti, Gospodine, smiluj se, svima nama!

Grob. – Prije mjesec dana, točnije 14. ožujka 2019. preminuo je jedan europski visoki prelat koji je bio predsjednik Biskupske konferencije svoje zemlje 30 godina, od 1979. do 2010. On je 2015. išao kralju svoje zemlje, katoliku, da ga zamoli da potpiše zakon o pobačaju. Na to je kralj, kažu, odlučno odgovorio: “Ne bih to potpisao da mi Papa naredi”. I nije potpisao. Ali jest Parlament. Tako da će biti grobova ne samo za rođenu nego i za nerođenu djecu. A situacija u njegovoj zemlji, osobito za vrijeme njegova predsjednikovanja, izgleda ovako: postotak je katolika sa 72% iz 1981. godine pao na 50% u 2009. godini, a pohađanje sv. Mise sa 69% iz 1979. godine skliznulo na 5,4% u 2009. godini, tj. prije 10 godina. Prava katastrofa.[13]

– Je li taj prelat mislio da tim abortivnim zakonom časti Boga? “Štoviše, dolazi čas kada će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu” (Iv 16,2), upozorava Gospodin Isus. Je li došlo to vrijeme?

Kako kršćani konstruiraju križni put

Zanima nas Tvoje mišljenje!