Aktualno

DR. IVO PROTULIPAC: KRIŽ – PITANJE NAD SVIM PITANJIMA!

Od časa, kada je zasjao na golgotskom vrhu Križ, u svoj svojoj veličini i strahoti, postao je središtem, oko kojega se kreću životi naroda. Pokušali su mimo njega proći moćni carevi, koji su tresli zemljama. Naučenjaci su htjeli sazidati kulturu i život naroda kao da Križa i nema. Nastale su ogromne organizacije, koje su uzele sebi životnu zadaću, da skrenu stazu roda ljudskoga mimo Križa i daleko od njega. A svi su oni zaboravili, da i onda, kada zažmire očima, javlja se u njihovoj misli neodoljivom snagom Križ. Nikada nije pred očima njihovima nestalo Križa. Jer, prema Križu ne može biti nitko ravnodušan i nepristran. Mimo Njega ne može nitko proći, a da ne osjeća ili ljubav ili mržnju. Zato je Križ u vjekovima bio znak po kome se dijelio svijet na lijevo i desno. Narodi su prolazili mimo njega ili u ljubavi ili u mržnji. Cijela povijesnica ljudskoga društva i u ovih devetnaest vjekova je svuda označena neizbrisivim znakom Križa i tako će ostati dok bude naroda i vjekova. Križ jest i ostat će pitanje nad svim pitanjima. On će ostati središte, na koje će upirati oči sva pokoljenja.

U velikom mimohodu naroda pokraj Križa i Golgote pošao je u svojoj tisućljetnoj prošlosti i hrvatski narod. Pogled u prošle vjekove uvjerava nas da su Hrvati stali na onu stranu, gdje se okupljaju prijatelji Križa. Dokumenti o tom krvlju su upisani i ne može ih izbrisati ni vrijeme ni ljudska volja.

Jedno samo stoji, da mi do sada nismo sagradili potpunu zgradu naše ljubavi i vjernosti prema Križu. Stoga još nismo osigurali ni Njegovu pobjedu. Dok smo mi vjekovima stajali kao križari naoružani mačem, da branimo Zapad i postali “predziđe Kršćanstva”, nismo mogli niti smo imali vremena, da potpuno izgradimo našu kršćansku kulturu i da nauku Križa proniknemo do dubine naše narodne duše.

Neprijatelji Križa dobro su to iskoristili. Zasijali su korov. uspjeli su, da poljujaju kršćanski život, ugled Crkve i službenika Božjih. Taj korov oni i dalje neprestano siju. Ne udaraju oni izravno na križ, oni hoće tek da narod provedu mimo Križa, kao da Križa i nema. Kao da i nema naše prošlosti i već vjekovima stvorenog narodnoga našeg gledišta prema vjeri i Bogu. Danas je u naponu taj pokret protiv Križa… U gradu i na selu ima nebrojeno mnogo onih, koji hoće da odgajaju djecu i omladinu, kao da nije ni bilo Krista i povijesnog oprijedeljenja hrvatskog naroda prema Bogu. (…)

(…) Križ i nauk Crkve mora opet postati središte mišljenja i pogleda našega naroda. Za taj cilj moramo žrtvovati sve i pokrenuti sve. Nebrojeno je mnogo onih, koji mirno prolaze preko svih događaja ili se opet hvataju za glavu od očaja kada gledaju ono, što se događa. Da li će i oni razumjeti, da je danas posljednji čas za opću, skupnu akciju za naše katoličko osvještenje!? Tko će biti kriv, ako se propusti ovaj odlučni čas, kada se dade spasiti jedinstvo našeg narodnog života sa živom katoličkom vjerom i Crkvom?

(…) Ovaj crkveni, katolički smjer želimo da prihvati sav naš narod. Taj smjer mora u narodu provoditi naša mladost, koja se nikada nije bojala niti prezala pred teškoćama. Ne damo cijepati i trgati vjere od našeg naroda, niti lomiti ono, što su vjekovi i Bog ujedinili! Neka otpadnu iz naše sredine i udalje se Bogu otuđeni, zaraženi i otpali pojedinci. Neka otpadnu i deseci, stotine i tisuće. Sada se radi o suštini, cjelini, narodu, a taj će ostati uz Križ, uz vječnu Crkvu i pod njenim vodstvom, digne li se za vremena odlučan glas i opća vjersko-obnovna akcija nas, katolika. Naš narod danas željno čeka, da dođe ona omladina, koje će poput križara Božjih ponijeti novi duh po našim krajevima i udariti temelje kulturnom procvatu i socijalnom blagostanju.

Program je te omladine jasno vidljiv u Kristovome križu. On znači najsavršeniju demokraciju svijeta. U trpljenju i pred Stolom Euharistije svi su jednaki. A upravo trpljenje i Euharistija su lijekovi, kojima Providnost liječi narode kroz vjekove. Na tom temelju počivat će i zgrada naše kulturne obnove i naša socijalna ideologija.

A teškoće? Mi ih vidimo! Ali: iza Velikog Petka dolazi Uskrs! Do njega mora doći. Vjersko uvjerenje pokreće gore. “Vjerom pobijediše junaci kraljevstva, ugasiše silu ognjem, rastjeraše vojske.” (Posl. Hebrejima). Mi hoćemo i Veliki Petak, da dođe tim sjajniji Uskrs! Da li si nas razumjela, hrvatska omladino, i vi, hrvatski katolici?

(Glasilo “KRIŽ”, siječanj 1930.)

Zanima nas Tvoje mišljenje!