NAŠ IZBOR

ČESTITKA PREDSJEDNIKA HKZ „MI“: USKRS JE NAJBOLJI ODGOVOR NA SVE IZAZOVE I SMJERNICA ZA BUDUĆNOST


U iščekivanju najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa, nakratko se vratimo na našu ovogodišnju korizmu i četrdesetodnevni hod s Isusom kroz njegove i naše pustinje, tjeskobe, nerazumijevanja, izazove, izdaje, žalosti i susrete sa smrću.

Bila je ovo korizma koju ćemo sigurno dugo pamtiti jer je, najblaže rečeno, bila neobična. Kao da nas je bolešću i prirodnim nepogodama prisilila da zastanemo, bolje promotrimo svijet oko sebe, fokusiramo se na bitno, otkrijemo iznova čovjeka kao svoga bližnjega, razlučimo važno od nevažnoga i shvatimo da smo samo ljudi, da nismo ni gospodari, ni vlasnici svojih života, a kamoli planeta.

Silom prilika postajali smo bolji, razumniji, suosjećajniji, odgovorniji… Shvativši da se ne možemo pouzdati u ovozemaljske lidere i idole, znanstvenike i celebrityje počeli smo se okretati Bogu i tražiti neki dublji smisao… Koliko god nas je sve ovo pogodilo i koliko god je promijenilo naš ustaljeni način života te usporilo vrijeme u kojem živimo, očito je žrtva mala u odnosu na ono što možemo dobiti u duhovnom smislu.

Tko je mogao, osim neke više sile, usporiti sva ona razaranja prirode, utrke za novcem, gospodarsku pohlepu, ratove, svekoliku jurnjavu, okretanje leđa i Bogu, i čovjeku… Prestali smo slušati, nismo marili, ništa nam nije bilo sveto, živjeli smo kao da Bog ne postoji… A sad smo prisiljeni “stati na loptu”, razmisliti kako dalje i što promijeniti u vlastitim životima i našim društvima da bismo sačuvali ono najvrednije i jednostavno nastavili živjeti, uživajući u onim običnim radostima, koje se nažalost više ne podrazumijevaju. A znamo da se najviše cijeni ono što nam postane nedostupno ili što izgubimo.

Korizma nije samo vrijeme posta i odricanja, kako se često naglašava u javnosti, već i vrijeme dubljeg promišljanja o vlastitom životu, našem odnosu prema drugima i prema Bogu. Kako je govorio papa Benedikt XVI. – u korizmi iznova postajemo dobri kršćani i vježbamo kršćanstvo, jer biti kršćanin nije završen proces, već od nas traži stalno vježbanje. A kud ćemo onda boljeg vremena od ovog kad smo zatvoreni doma, okupljeni oko obiteljskog stola, usmjereni jedni na druge…

Čak su nam i crkve zatvorene, a sakramenti s kojima smo naučili živjeti, uskraćeni.

Koliko god smo tužni zbog toga, ta činjenica nas potiče da shvatimo vrijednost svega svetoga što nam je sve ove godine bilo dostupno, ali često nismo marili ili smo uzimali zdravo za gotovo. Potiče nas da se usmjerimo dubini svoga srca i pokušamo pronaći Isusa, koji je nas je sve ovo vrijeme pozivao i tražio, ali nismo imali vremena za njega. Ova situacija nas tjera da se obitelj ponovno okupi kao mala Crkva i da lišeni jurnjave i utrke s vremenom pokušamo otkriti istinske vrijednosti.

Sve to što nam se događalo u ovogodišnjoj korizmi moglo nas je, ako smo htjeli, na kvalitetan način pripremiti za nadolazeći Uskrs, ali i za jedan potpuno novi početak u našim životima. Možda je krajnje vrijeme za radikalnu promjenu svakoga od nas, naših obitelji, nacionalnih zajednica, društva, Crkve…

A što ako doista živimo u Posljednjim vremenima, kako je govorio Michael O’Brien? A što ako smo dobili posljednju priliku (ne bih rekao upozorenje, jer Bog je milosrdan)? Što ako se nikada više ne vratimo na život na koji smo naviknuli i koji smo toliko voljeli?

Sve su to pitanja s kojima dočekujemo ovogodišnji Uskrs. A Uskrs je ujedno i naš najbolji odgovor i smjernica za budućnost.

Uskrsli Isus Krist je pobijedio i zlo, i tamu, i smrt. Otvorio nam je vrata Neba i učinio nas dionicima svoje misije. Ako se pouzdamo u Njega, ako mu se prepustimo, ako dopustimo da nas vodi i da budemo njegova produžena ruka, sigurna budućnost nam je zajamčena. Bez obzira na sve i unatoč svemu! Uz Njega nema beznađa i straha.

Na Veliki petak čak i neki Isusovi učenici su povjerovali da je zlo pobijedilo dobrotu i da su sve šanse izgubljene, a nade potopljene. Mnogi od nas su se također posljednjih godina predali, odustali, prestali vjerovati u nadnaravno, razočarali u Crkvu, prepustili vlastitim snagama…

Na Veliku subotu sve je utihnulo, iznad glava su ostale samo dvojbe, razočaranja i mozda tek zrno nade da ipak ima nešto više od tragičnog kraja na Golgoti. Ljudi su se okrenuli svojim malim životima i pokušavali nastaviti bez Njega, doživjevši Isusovo djelovanje kao poticajnu,  ali privremenu epizodu. Nekako me je svijet posljednjih godina podsjećao baš na tu scenu… Ali Velika subota nije bila kraj.

Uskrsno jutro je sve promijenilo! Onaj kojeg ubiše, koji bijaše u grobu, koji je sišao nad pakao, treći dan je uskrsnuo od mrtvih i promijenio ljudsku povijest, ali i put ljudskog spasenja. Vratio je vjeru i nadu, stvorivši trajni smjer spasenja i potvrdivši vlastitim životom ispravnost nauka kojeg je iznosio prethodne tri godine. Zapravo učinio ga je vječnim, za razliku od drugih velikih religijskih vođa, koji nisu uspjeli pobijediti smrt.

Ima li ljepše poruke ikada priopćene na zemlji!? Ima li značajnijeg događaja koji se ikada odigrao na našem planetu? Ima li boljeg poticaja da sve ono što smo doživjeli i što proživljavamo ovih dana pretvorimo u maleni zalog vječne budućnosti i nastavimo koracati s proslavljenim uskrslim Isusom kroz ovozemaljski život!?

Sa željom da vas uskrsli Krist dotakne i učini hrabrim svjedocima vjere pred svim izazovima ovog svijeta,  u ime Hrvatskog katoličkog zbora MI, želim vam sretan i radostan Uskrs 2020.!

 

dr.sc. Božo Skoko, predsjednik Hrvatskog katoličkog zbora MI

Zanima nas Tvoje mišljenje!