ZNAKOVITI ZNAKOVI „OLUJE“

Ovogodišnja proslava obljetnice Oluje imala je, uz ostalo, dvije dimenzije koje vrijedi posebno istaknuti. Prije svega, važno je uočiti što je Predsjednica Republike u svojim govorima snažno naglasila etičku dimenzije Oluje, koja se iz Srbije, ali i nekih dijelova međunarodne zajednice, iako bez argumenata, uporno osporava. Osim toga, znakovito je što je Predsjednica, doduše na Alki, ali referirajući se na Oluju i stvaranje hrvatske države, podsjetila na to kako je predsjednik Tuđman, uz ostalo, govorio kako smo sve postigli osloncem na vlastite snagu i uz Božju pomoć. To zacijelo nije rečeno slučajno ni usput, već odražava uvjerenje mnogo puta kroz povijest izraženo od najvećih hrvatskih duhova da je Bog djelatno prisutan u povijesti hrvatskoga naroda. Hrvati su, doduše, taj teološki vidik povijesti više osjećali i doživljavali po „ženskoj liniji“, kroz pobožnost prema Bl. Djevici Mariji i njezino razumijevanje „najvjernijom odvjetnicom Hrvatske“ i „Kraljicom Hrvata“, te uzimanjem Sv. Josipa „zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva“ odnosno hrvatske države. S druge strane, Crkva je tomu uvijek pružala snažnu podlogu svojim izjavama o Hrvatima, primjerice kao o „najposebnijim sinovima Svete Rimske Crkve“ (Ivan X.) odnosno o Hrvatskoj kao „najtvrđem štitu i predziđu kršćanstva“ (Lav X.), što je u naše doba posebice naglašavao Sveti Ivan Pavao II. S kršćanskog zrenika, u tim činjenicama treba tražiti jedan od razloga, svakako ne najmanji, što Hrvatska, kako se Predsjednica slikovito izrazila, „igra iznad svoje kategorije u mnogo čemu“. Oluja je u tome smislu označila završetak jednog dugog i velikog razdoblja povijesti borbe hrvatskoga naroda za slobodu, državu i međunarodnu emancipaciju, ali je ujedno značila prihvaćanje cjelovite, ne samo nacionalne nego i državne povijesne odgovornosti u svijetu, uključujući i njezine duhovne vidike.

Drugi važan moment je sudjelovanje Izraelskog ratnog zrakoplovstva u proslavi Oluje, ali i „jaka“ nazočnost vojnih predstavnika Sjedinjenih Država, čije je savezništvo s Izraelom nepromjenjiva točka njihove vanjske politike i bitan aspekt razumijevanja uloge u svijetu. Koliko je dakle to sudjelovanje važno, vidi se i po protestima iz Srbije, gdje su odmah shvatili što to znači. I dok bi se kupoprodaja izraelskih ratnih zrakoplova Hrvatskoj površno mogla shvatiti samo kao „posao“, ovo sigurno nije samo posao. Ovo je uspostava tješnje povezanosti između Izraela i Hrvatske. A Izrael nije bilo kakva država niti su Židovi narod kao svaki drugi narod. Njihova uloga „Izabranog Naroda“ povijesno je postojana, pa je stoga i obnova izraelske države godine 1948. mnogo više od puke političke činjenice. Uostalom, o metafizici postanka, povijesnog razvoja i značenja Izraela govori cijela Biblija.

Izraelci jako dobro znaju da Hrvati upravo zbog svojih duhovnih značajki imaju pozitivan osjećaj i stav prema Izraelu i židovstvu, kao što znaju sve što treba znati o Hrvatskoj, pa tako i o njezinoj ulozi u europskoj i svjetskoj povijesti. I to je osnova njihova predviđanja što će ona značiti u budućnosti.

Dakako, glede na ovaj nedvojbeno izvanredno važan znak povezanosti između Hrvatske i Izraela, Hrvati iz svoje perspektive ni u kojemu smislu ne smiju biti ekskluzivisti. Interes Izraela za razvoj dobrih odnosa usmjeren je s mnogo razloga i na neke druge zemlje u srednjoj i jugoistočnoj Europi, no ovaj „znak Oluje“ govori kako u pogledu Izraela na razvoj pretpostavki budućnosti Hrvatska ima osobito mjesto. To nije prvi takav znak, ali je vrlo važan. Naravno, sva su savezništva, sve su dobre suradnje važne za Hrvatsku, jer za Hrvatsku ne bi trebalo biti nevažne države i naroda, ali u vremenu kada je čitav svijet, uz ostalo, u velikim duhovnim turbulencijama, ovo znakovito osvjedočenje nove, više razine odnosa treba s radošću prihvatiti i višestrano razvijati i promišljati.

Svakako, ovogodišnja proslava Oluje daje važne elemente da se Hrvatska međunarodna uloga promišlja na razini na kojoj je doista treba promišljati – zaista strateškoj, te da se u Hrvatskoj  jačaju pretpostavke koje će hrvatsko društvo i državu snažiti za suočavanje s nadolazećim „izazovima“. ®