U SPOMEN – MILAN BANDIĆ: OSTAT ĆE DJELA KRŠĆANSKE LJUDSKOSTI

Kada umre čovjek, prvo što pomislim jest: tko sve danas Bogu zahvaljuje za njegov život? Uvjeren sam da su na vijest o smrti zagrebačkoga gradonačelnika mnogi učinili upravo to: zahvalili su Bogu za njegov život.

Koliko je bio „velik“ gradonačelnik, pokazat će budućnost. U dva desetljeća, koliko je bio na čelu grada, ostvario je nekoliko prometnih zahvata, famozne „Bandićeve“ fontane, neke zajedničke projekte s državom… No on je prije svega bio gradonačelnik svakodnevnog života grada, gradonačelnik njegovih „malih“, „običnih“ ljudi. Živio je s njima, slušao njihove probleme i pomagao.

Bio je počasni član Hrvatskog katoličkog zbora „MI“. Posjetio nas je u našoj Središnjici, razgovarao pojedinačno i skupno s našim članovima, pomagao kada je trebalo. I nije tražio ništa zauzvrat.

Neki će reći da je bio čovjek preširoke ruke. Možda. Ali svakako nije bio čovjek uska srca. I to je ono ljudsko po čemu ćemo ga pamtiti, zbog čega smo ga, unatoč različitim pogledima na njegovo politiko djelovanje, cijenili i na svoj način voljeli.

Neki kažu da je ostavio političko nasljeđe. Ostat će svakako ono što je ponio iz zavičaja i roditeljskog doma i ostavio kao nasljeđe: djela kršćanske ljudskosti. I na tomu smo zahvalni.

Rafael Milić