TRIBINA HKZ „MI“ – DOĐITE I VIDITE!: ŠTO PAMETNO REĆI O IZBJEGLICAMA?

Poštovani, zadovoljstvo nam je pozvati vas na Tribinu Hrvatskog katoličkoga zbora “MI” na temu: „Izazovi migracija između kršćanske solidarnosti i straha od islamizacije Europe“,  koja će se održati, u utorak, 11. prosinca u 18.00 sati, Tribina Grada Zagreba, Kaptol 27

 Sudionici:

vlč. Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi

Mate Mijić, kolumnist Večernjeg lista

dr. sc. Vladimir Lončarević, književni povjesničar i publicist

moderator: dr. sc. Božo Skoko

*******

‘Budimo dionici putovanja izbjeglica i migranata putem konkretnih djela solidarnosti!’

papa Franjo, lipanj, 2018.

*****

„Stoljećima je u Europi jedan od najvećih, ako ne i najveći izvor energije potjecao od duha religije starog kontinenta koji je tjerao ljude u ratove i poticao ih na obranu te nadahnuo Europu da dosegne vrhunce ljudske kreativnosti. Potaknuo je Europljane da izgrade baziliku svetog Petra u Rimu, katedralu u Chartresu, firentinsku katedralu i baziliku svetog Marka u Veneciji. Nadahnuo je djela Bacha, Bethovena i Messiaena, Grunewaldov oltarni poliptih i Leonardovu Bogorodicu na stijenama. Ipak u devetnaestome je stoljeću taj izvor doživio dva seizmička udarca od kojih se nikad nije oporavio, pa se otvorila pukotina koja nikad nije popunjena. (…) Mada smo izgubili svoju priču, i dalje smo ovdje. I dalje živimo među stvarnim ostacima te vjere. (…) Engleski ateistički teolog Don Cupitt je 2008. pisao o tome da nitko na Zapadu ne može biti pravi nekršćanin. Možete za sebe reći da ste nekršćanin, ali snovi koje snivate i dalje su kršćanski snovi. (…) Ako kultura koja je oblikovala zapadnu Europu neće imati ulogu u njezinoj budućnosti, postoje druge kulture i tradicije koje će se ubaciti i zauzeti njezino mjesto. (…) Premda su naša društva nove ljude integrirala bolje nego što su neki strahovali, ipak nismo tako veliki lonci za taljenje da se u njih bez kraja i konca može ulijevati sve i svakoga, a da rezultati uvijek budu isti. (…) Ako multikulturalizam nije funkcionirao s otprilike 50.000 ljudi koji su svake godine tražili azil u Njemačkoj, kako se moglo očekivati da funkcionira s trideset puta više ljudi koji su stizali svake godine?(..) Osim što će se nastaviti iskorištavati dobra volja Europe, s određenom se dozom sigurnosti može predvidjeti još jedno: europska javnost postajat će sve ogorčenija. (…) Cijela politička klasa nije uspjela shvatiti da mnogi od nas koji živimo u Europi volimo Europu koja je bila naša. Ne želimo da naši političari – zbog slabosti, samoprezira, zlobe, umora ili nebrige – promijene naš dom u nešto posve drukčije.“ Douglas Murray: Čudna smrt Europe, Egmont, 2018.

Dakle, pokušajmo doći do odgovora na pitanja – Imamo li razloga za strah od gubitka Europe kakvu smo poznavali? Jesu li kršćani naivni, a kršćanska solidarnost na kušnji? Što nam je činiti i kao se ispravno postaviti prema fenomenu migracija?

Radujemo se vašem dolasku!