UMREŽENA HRVATSKA

HRVATI U BIH: LOŠE JE KADA NAROD PROSVJEDUJE, A VLAST ŠUTI – GORE JE KADA VLAST PROSVJEDUJE, A NAROD ŠUTI!

Vlast i njezin narod

Loše je kada narod prosvjeduje, a vlast šuti – gore je kada vlast prosvjeduje, a narod šuti.

Politička prava Hrvata u Bosni i Hercegovini bestidno se već godinama gaze, i to uz otvorenu ili prešutnu potporu tzv. međunarodne zajednice, čitaj: demokratskog Zapada. To nužno nameće pitanje nije li neobično, čudno i paradoksalno da zapadne demokratske zemlje ne žele vidjeti taj problem, koji nije samo ustavno-pravni problem jednog starog europskog demokratskog naroda koji zaslužuje sve njihovo poštovanje, nego je upravo politički problem kršenja temeljnih demokratskih načela, samim time ljudskih prava!, koje taj Zapad nominalno brani, te naposljetku kulturno-uljudbeni problem. Hrvatski narod u BiH jedini je naime koji izvorno pripada Zapadu. Mogu ti Hrvati biti ovakvi i onakvi, mnogima možda primitivni, ali oni jesu Zapad! Time ne želimo reći da su bolji od Bošnjaka i Srba, nego tek ustvrđujemo činjenicu njihove kulturno-civilizacijske pripadnosti od makar 9. stoljeća. Pa ipak taj Zapad ni da trepne!? Nažalost, ni Katolička Crkva isto tako ne trepće, kao da se, u krajnjoj liniji ne radi o političkim pravima katolika ako već nije važno što se radi o Hrvatima. Hoće li se makar Crkva u Hrvata oglasiti? Nije Crkve da se bavi politikom, ali da štiti ljudska prava – a u ovom slučaju ona su par excellence ugrožena Hrvatima katolicima  – to jest njezina dužnost.

No drugi je fenomen kojemu želimo posvetiti pozornost. Vidljivo je naime da su naši državni i politički prvaci, koliko se god javno prepirali, jedinstveni u ocjeni da se krše ustavnopravna i politička prava Hrvatima u BiH. Može se reći da je to fakat koji politički ujedinjuje gotovo čitav politički spektar u Hrvatskoj kao ništa od Domovinskog rata. Neki to iskazuju  neposrednije, drugi „uvijeno“, ali konsenzus postoji. Što je bolje i pametnije sada (u)činiti, u to u ovom trenutku ne ulazimo. Vjerujemo da svatko u dobroj vjeri čini što smatra najboljim da se stane na kraj tom gaženju prava Hrvata u BiH, u zemlji koja po svemu itekako i njihova.

Politički prvaci dakle govore, prosvjeduju. Utoliko više zabrinjava šutnja hrvatskoga naroda, to više znamo li da je pola Hrvatske podrijetlom iz BiH, da je pola našeg iseljeništva od Austrije do Australije podrijetlom iz BiH. A taj narod šuti, dok se nad njihovom braćom i sestrama u BiH čini politički „zulum“. Nitko ni „mukajet“, nema prosvjeda, nema nijednog apela, nijednog proglasa silnih društava i udruga, „znanstvenih zajednica“, akademija…  Koliko je poznato, samo je Matica hrvatska još u veljači reagirala prosvjednim pismom svjetskim liderima. E, ta šutnja naroda i njegove inteligencije, to je ono što zabrinjava! Jer ovo nije pitanje je li nam stalo da Hrvata u BiH – ovo je pitanje je li nam stalo do nas samih, jesmo li (samo)svjesni sebe kao etičkih i političkih bića?

Kažu pametni ljudi da nikada ne treba govoriti protiv naroda. Istina je, ali ne treba mu ni podilaziti. Pa ako se kaže da narod ima vlast kakvu zaslužuje, ponekad treba reći da vlast ima narod kakav ne zaslužuje. Ispada da prosvjedujemo samo kada nas se lupi po džepu. Ovo je nešto što će nam se, budemo li mûkom gledali politički zator Hrvata u BiH, prvo obiti o glavu, a onda će nas žestoko i lupiti po džepu. Pa tko ima uši, neka čuje! (rf)

foto: Ivo Pervan

Zanima nas Tvoje mišljenje!