NAŠ IZBOR

ISELJAVANJE MLADIH: AKO OBEĆANA ZEMLJA NIJE U NAMA, NIGDJE JE NEĆEMO NAĆI

OBEĆANA ZEMLJA

 

Jučer je jedna djevojka otišla u jednu zapadnoeuropsku državu. Na rad. Privremeno. S dobrim razlogom, kako to uvijek biva. Autobus je bio krcat. Epidemiološke mjere nitko nije nadzirao.

Djevojku površno poznajem, družila se s mojom djecom, ali steglo me u prsima, u grlu, zasuzile su oči… Pomislio sam kako će se ta „privremenost“ vjerojatno pretvoriti u trajnost. Otišla je još jedna mladost, koja će negdje drugdje raditi, živjeti, biti majkom… Osjetio sam nemoć, ljutnju, bol što ništa ne mogu učiniti osim svojoj djeci ustrajno govoriti o ljubavi prema životu u Domovini. Ali ponekad se pitam ne zavaravam li ih? I vrijedi li uopće o tome govoriti kad je „duh vremena“ takav kakav je.

Ponekad se o tome nešto kaže, no uglavnom se šuti. Političari, Crkva, crkve, konfesije, udruge, sindikati, demografi, ekonomisti, obitelji s više djece… Čini se da su svi odahnuli što je popis stanovništva odgođen. Kada dođe, nedvojbeno će suočavanje s istinom biti bolnije nego ikad. Matematika je jasna već desetljećima. Korona je ponovno pokazala težinu problema. Stare nacije, poput naše, imaju ih mnogo više nego mlade. Pametnome bi trebalo biti dosta za sve zaključke. Ali…

Nemam rješenje za taj problem. Ne mogu osuđivati one koji ne žele imati obitelj jer i moja je mogla biti veća. Ne vrijedi prozivati političare, institucije, udruge… Svatko će naći argument da je učinio sve što je mogao. Naposljetku, ako kao narod ne vidimo problem u tome što smo bez života i budućnosti; ako mislimo da je negdje drugdje trava zelenija; ako je Obećana Zemlja drugdje, a ne tu; ako mislimo da je razlog za odlazak uvijek bolji od razloga za ostanak; ako kao narod nismo u stanju uporno, strpljivo i odlučno poduzeti sve da prvo sebe promijenimo, što vrijedi?

Mnogi kažu da je to ekonomsko pitanje i da će sve biti u redu kad budemo imali veće plaće. Zemlja u koju je otišla ona djevojka daje najmanje dvostruko veće plaće za isti posao. A ipak ima sve manje djece i sretna je dok može uvoziti tuđu.

Ako Obećana Zemlja nije u nama, nigdje je nećemo naći.

 

Rafael Milić

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!