BUDIMO PONOSNI NA MLADIĆE KOJI SU DOSTOJNO PREDSTAVILI SVOJU DOMOVINU!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima mir i dobro, svima radostan i blagoslovljen novi dan. Zahvalimo Gospodinu za minulu noć. Zahvalimo za svaki blagoslov koji nam daje. Zahvalimo za Mariju koja je donijela na svijet Isusa Krista.

Danas se sjećamo svetoga Ivana od Križa, mistika, pisca, pjesnika, obnovitelja karmelskoga reda zajedno sa svetom Terezijom iz Avile. Prošao je kroz život Kalvariju, ali je Crkva prepoznala njegovu ulogu, proglasila ga svetim, crkvenim naučiteljem, obnoviteljem, makar je u životu bio progonjen, bacan čak i u samostansku tamnicu u kojoj je ugljenom naslikao onaj križ što ga je potom umjetnik Dali naslikao iz ptičje perspektive. Raspetoga. Okrenimo se Gospodinu koji je također u životu znao samo za neuspjehe, i na kraju doživio fijasko, bankrot na Kalvariji. Ali ga je Gospodin uslišio, uskrsnuo od mrtvih! Stoga i mi glavu gore!

Svi smo bili sinoć uz svoje nogometaše  i molili Boga da uspiju. Nisu uspjeli, ali je veliki uspjeh doći među četiri najbolje na svijetu. I ne smije nas to obeshrabriti, nego moramo dignuti glavu gore. Jer pred više od milijardu ljudi – gledatelja i slušatelja svi slušaju Hrvatsku himnu  Lijepu našu.  Mlađi to ne znaju, ali mi stariji znamo kad se nije smjela pjevati ta himna javno, kad nisi smio pjevati Vilu Velebita ili Marjane, Marjane, zbog riječi “crven, bijeli plavi”… Tko je htio čuti taktove Lijepe naše u komunizmu, trebao je čekati pola noći – kad je Radio Zagreb odjavljivao svoj program, i onda bi zazvučali taktovi Lijepe naše. Danas im smeta inačica te Lijepe naše u stihovima “Lijepa li si”… jer se i tu opijeva Hrvatska u svim svojim ozemljima i protežnicama. Nikada nam neki ne će oprostiti da smo srušili onu masonsku nakazu –  nakazu od države –  gdje nitko nije bio sretan, jer je podignuta na kostima milijuna ljudi.

Zato budimo ponosni na svoje mladiće koji su dostojno predstavili svoju Domovinu. Očito je da su sudci igrali za Messija koji je na zalazu, a nije bio svjetski prvak, kao njegov prethodnik Maradona koji je već otišao na onaj svijet. Zato se gleda kroz prste tim nogometašima i pred njima su sudci slabi i popustljivi. Nu, što je bilo, bilo je,  imamo šansu još jednu utakmicu za treće mjesto. I zar je to premalo? Za ovu malu Hrvatsku koja jednako diše hrvatski ma gdje bila. Hvala svima koji su podržavali i podržavaju pozitivno poniznoga Dalića i njegove momke. Neka nam bude uzor Marija! Ponizna sluškinja Gospodnja.