TRIBINA „VJERA I SPORT“

Dana 8. lipnja 2026. godine u Napretkovu kulturnom centru u Zagrebu održana je tribina „Vjera i sport”, u organizaciji Hrvatskog katoličkog zbora MI i Hrvatskog kulturnog društva Napredak, na kojoj su sudjelovali Ivana Brkljačić, fra Mario Berišić i Franko Andrijašević, a razgovor je moderirao Ivan Kaselj, član Predsjedništva Hrvatskog katoličkog zbora MI. Tribina je otvorila temu koja nadilazi same sportske rezultate. Govorilo se o sportu kao prostoru odgoja, žrtve, discipline, zajedništva i karaktera, ali i o vjeri kao osloncu koji čovjeka čuva u pobjedi, podiže u porazu i usmjerava onda kada se pred njim nađu pritisci, kušnje i različiti interesi suvremenoga sporta.

U uvodnom dijelu istaknuto je kako sport danas nije izoliran od društvenih napetosti i nametanja različitih interesnih struktura. Upravo zato ostaje velik izazov živjeti vjeru dosljedno, javno i ponizno, osobito u svijetu u kojem se uspjeh često mjeri isključivo rezultatom, slavom ili materijalnim postignućem. Tribina je pokazala da kršćanski pogled na sport ne umanjuje vrijednost natjecanja, nego ga produbljuje: sport postaje škola odgovornosti, poštenja, ustrajnosti i služenja.

Ivana Brkljačić, proslavljena hrvatska atletičarka i olimpijka, svjedočila je o sportu kao prostoru u kojem se talent prepoznaje, razvija i stavlja na kušnju. Njezino iskustvo pokazuje da vrhunski sport nije samo borilište, nego i škola života u kojoj se rano uči nositi s očekivanjima, vlastitim granicama, padovima i potrebom stalne budnosti. Posebno je važna bila poruka da sport može biti mjesto dokazivanja, ali čovjek ne smije dopustiti da njegova vrijednost bude svedena samo na rezultat.

Fra Mario Berišić otvorio je pogled na sport kao prostor susreta i evangelizacije. Kroz svoja iskustva s mladima pokazao je da se upravo u jednostavnosti igre, zajedništva i sportskog nadmetanja često ruše maske i nestaju podjele koje ljude inače udaljuju jedne od drugih. Sport, kada je stavljen u službu dobra, može postati put prema dubljem razgovoru, prema vjeri i prema istinskom zajedništvu. Posebno snažno odjeknula je misao da Bog koristi svakodnevicu, pa tako i sport, kao prostor u kojem se susreću duše.

Franko Andrijašević govorio je iz perspektive profesionalnog nogometaša koji je prošao velike klubove, pritiske, uspjehe, odlaske u inozemstvo, udaljenost od obitelji i trenutke samoće. Njegovo svjedočanstvo podsjetilo je da put prema vrhu traži odricanje, ali da je jednako zahtjevno ostati čvrst, miran i vjeran sebi kada uspjeh dođe. U njegovoj priči posebno se osjetila važnost obitelji, braka, vjere i ustrajnosti u trenucima kada čovjek ostane sam sa svojim pitanjima, sumnjama i teretima.

Jedna od središnjih poruka tribine bila je da se i sport i vjera najjasnije vide u svakodnevici. Ne samo u velikim riječima, svečanim trenucima ili pobjedničkim fotografijama, nego u načinu na koji čovjek podnosi pritisak, kako se odnosi prema drugima, kako prihvaća poraz, kako ostaje ponizan u pobjedi i kako se iznova vraća onome što je istinito, dobro i vrijedno.

Tribina „Vjera i sport” tako je pokazala da sport može biti mnogo više od igre i natjecanja. Može biti prostor odgoja mladih, izgradnje karaktera, svjedočenja vjere i stvaranja zajedništva. U vremenu u kojem se čovjeka često vrednuje prema uspjehu, snazi i vidljivosti, ova tribina podsjetila je na dublju istinu: čovjekova vrijednost ne počiva samo na rezultatu, nego na dostojanstvu koje mu je darovano od Boga, na odgovornosti prema bližnjima i na spremnosti da svoje talente stavi u službu dobra.