MEĐUGORJE ŽIVI I DIŠE PUNIM PLUĆIMA. VELIKE SU GUŽVE PRED ISPOVJEDAONICAMA…

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Foto: M. Gabrić (Župna crkva na početku ukazanja)

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima mir i dobro, svima blagoslovljen i sretan početak novoga dana. Novoga tjedna. Ponedjeljak je. Stavimo u Gospodinove  ruke sve svoje, misli, riječi, djela, nakane. Stavimo svoje obitelji, napose svoju djecu koja idu u školu. Vidimo ili slušamo ili pak čitamo svakodnevno kako se događaju prometne nezgode u svim krajevima. Svjedoci smo i ove tragične sudbine cijele jedne obitelji gdje su poginuli muž i žena te mali sinčić, a kćerka se bori za život. Sve zbog lude vožnje, tako pišu, u pijanom stanju te utrkivanja na cesti bijesnim vozilima. I na kraju svega imamo rezultat – katastrofe i smrti, životi su otišli u nepovrat. Molimo za sve pokojne koji su stradali u tim nezgodama, a i drugim, diljem zemlje i svijeta.

Ovdje u Međugorju stanje gotovo jače nego prije pandemije. Iz cijele Hrvatske imali smo hodočasnike za vikend, k tome iz Poljske, Ukrajine, zapadne Europe, Mađarske. Jednom riječju, Međugorje živi i diše punim plućima. Pogotovo su gužve pred ispovjedaonicama. Svi žele iskusiti terapeutsku snagu toga Kristova sakramenta, ljekovitost koju nudi Isus u sakramentu ispovijedi. Lijek za dušu srce, tijelo, lijek za cijeloga čovjeka. I po tome je Međugorje znano u svijetu. Dok se u Lurdu traži lijek za tijelo, bolesnici s teškim bolestima žele ozdraviti, dotle ovdje u Međugorju imamo potragu za lijek dušama. Čovjek je suvremeni ranjen, bolestan, na raznim područjima svoga života i traži lijek svojim nevoljama. Već sam ovdje danomice skoro dvadeset godina pa mogu govoriti iz svoga bogatoga iskustva kako smo svi potrebni lijeka, spasenja. Istu riječ rabe i grčki, i latinski, i njemački, za  zdravlje i spas. Salus – je spasenje, ali i zdravlje, tako isto njemački Heil – je i spasenje i zdravlje. Treba nam cjelovito zdravlje, čitava čovjeka. U t ome je Isus istinski terapeut. Sjetimo se da je najprije opraštao grijehe, izvor nesreće i bolesti, a onda bi liječio tijelo, uzetost.

Pa kršćanstvo je upravo po tome odnijelo pobjedu nad onodobnim religijama i praksama. Ono se očitovalo kao terapeutska religija, religija koja je liječila čovjeka. Mogli bismo reći da je Isus odnio pobjedu nad bogom ljekarništva Asklepijem-Eskulapom, čiji je znamen ona zmija koju vidimo po našim ljekarnama-apotekama. Isus je pobijedio upravo na toj razini poganstvo i stoga je kršćanstvo bilo prihvatljivo u onodobnom moru poganstva. To bi se trebalo očitovati i danas. Čini se da je Crkva tu dimenziju svoga poslanja prepustila bolnicama, klinikama, farmaceutskoj industriji, a Gospodin joj je dao sva sredstva da liječi cijeloga čovjeka.

Crkva se danas sjeća dvojice braće svetih Kuzme i Damjana. Bili su liječnici, u Siriji i na istoku današnje Male Azije – Turske. Bili su poznati, liječili su besplatno, imali su i vodili su svoju privatnu kliniku. Svi su im dolazili. Bili su poznati. Oko njih su se ispreplele mnoge legende, ali sama činjenica da im se imena spominju u Rimskom kanonu u Svetoj Misi dovoljno govori o njihovu životu i mučeništvu za cara Dioklecijana. Zaštitnici su svih onih koji se na bilo koji način bave liječenjem, ljudi, životinja. Pa molimo ih da nam pritječu u pomoć u našim nevoljama.