TOLIKO JE NEVOLJE U SVIJETU A MI MORAMO POKAZATI SVOJU SOLIDARNOST SA SVIMA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Jutros  je ovdje malo potreslo, kratko nakon četiri sata. Nije prejako, ali dovoljno da nas probudi. Toliko se puta i u Bibliji spominje potres, kako će Gospodin potresti nebo i zemlju. To je samo dokaz koliko smo i kako ovdje nesigurni. Nema nikakve sigurnosti. A tek oni koji su zahvaćenim ratnim neprilikama, razaranjima i ubijanjima. Sjetimo ih se u svojim molitvama. Molimo i za sve koji nam se preporučuju u molitve. Toliki koji su u strahu od dijagnoze, koji nose teške bolesti, koji idu na operacije, koji su pritisnuti depresijom, potištenošću. Toliko je nevolje u svijetu a mi moramo pokazati svoju solidarnost sa svima. Nismo svoji, kaže Apostol. Niste svoji, otkupljeni ste smrću i uskrsnućem, Krvlju našega Spasitelja. Svi smo uvezani u jednu veliku obitelj. Zahvalimo Gospodinu za pripadnost Crkvi koja obuhvaća cijeli svijet i molimo za svoga Papu. Ubire on kritike zdesna i slijeva, ali na nama je gajiti ljubav. Jučer je bilo jedanaest godina kako je biran za Papu i pojavio se pred svjetskom javnošću. Jedanaest godina – nije malo, jer je biran u prilično poodmakloj dobi od 77 godina. Kao i Benedikt, blažene uspomene. – Nitko nije savršen, svatko je podvrgnut kušnjama i napastima, upravo kao i Izraelci u pustinji koje Gospodin namjerava uništiti nakon Zlatnog teleta. Mojsije zagovara. Imamo svoga Mojsija – Isusa Krista Pravednika koji nas zagovara pred Ocem. – Vrijedi pročitati i ono što piše u Službi čitanja iz Knjige Brojeva u kojoj se govori o uhodama koji su poslani izviđati zemlju. – Budući da su je pred narodom ozlogasili, bili su svi prisiljeni u pustinji umrijeti, pa čak ni Mojsiju nije bilo suđeno unići u Obećanu zemlju. Zbog sumnje i nevjere. –  Dolje imate poveznicu za Papinu poruku od srijede u kojoj govori o našim manama i vrlinama. Treba se vježbati u vrlinama, krjepostima, trajno. Stjecati plodove Duha u životu!

Fra Tomislav na ovo jutro stavlja na razmišljanje i meditaciju riječi još jednog velikana: Dietricha Bonfoeffera

TKO SAM JA?

Tko sam ja? Često mi kažu

Izlazim iz ćelije

Miran, opušten, veseo i čvrst,

poput veleposjednika iz svog dvorca.

Tko sam ja? Često mi kažu kako

Razgovaram sa svojim stražarima

slobodno, prijateljski i jasno,

kao da sam ja glavni i zapovijedam.

Tko sam ja? Također mi kažu

Kako podnosim dane nesreće

smiješeći se smireno i ponosno,

kao netko tko je navikao pobjeđivati.

Jesam li stvarno ono što drugi kažu da jesam?

Ili sam samo ono što o sebi znam da jesam?

Nemiran, čeznutljiv, bolestan, kao ptica u krletci,

hvatajući životni dah, kao da mi netko guši grlo,

žudan za bojama, za cvijećem, za pjevom ptica,

žedan dobre riječi, ljudske blizine,

dršćući od gnjeva zbog samovolje i najmanje uvrjede,

iznutra tjeran iščekujući silne stvari,

bespomoćno strahujući za prijatelje u beskrajnoj daljini,

umoran i prazan za molitvu, za misao, za stvaranje,

umoran i spreman svemu reći zbogom?

Tko sam ja? Ovaj ili onaj?

Jesam li danas jedna, a sutra druga osoba?

Jesam li oboje u isto vrijeme? Licemjer pred ljudima

A pred samim sobom jedan prezrivi, mučni slabić?

Ili je ono što je još u meni nalik poraženoj vojsci,

koja u neredu uzmiče iz već izvojevane pobjede?

Tko sam ja? Usamljena pitanja rugaju se sa mnom.

Tko god da sam, Ti me poznaješ, Tvoj sam, o Bože!

Dietrich Bonhoeffer, Otpor i predanje

Međugorje, 13. ožujka 2024.

Priredio  dr. fra Tomislav Pervan OFM