NAŠ IZBOR

PISMO IZ MOSTARA SVETOMU ALBERTU VELIKOMU (1193.-1280.)

Foto: Lawrence Lew, OP – Flickr.com

Preuzvišeni i sveti Alberte Veliki!

Najprije da Te kršćanski pozdravim kao velikoga sveca i naučitelja naše Majke Crkve. Pišem Ti ovo pismo ne samo u povodu Tvoga blagdana, 15. studenoga, nego i potaknut jednom vrijednom knjigom o Tvom zanimljivu životu i autentičnu djelu.

Djelo. Godine 1994. dopade mi u ruke ta knjiga, zvana Philosophia realis (nije ni na hrvatskom puno drukčije: Realna filozofija), koju si Ti napisao na latinskom u 13. stoljeću, a na hrvatski u 20. stoljeću pretočio Tvoj subrat dominikanac učeni o. Tomo Vereš. Dvojezično izdanje. Gledam korice: Albertus Magnus doctor universalis Philosophia realis.[1] Sve me vraća u studentske dane kada smo na latinskom slušali filozofiju i teologiju i polagali ispite. Bože, lijepih li studentskih vremena, a teška li ovoga sadašnjega nevremena! Idem najprije gledati u bibliografiju koliko je Tvojih članaka, ulomaka i knjiga prevedeno i objavljeno na hrvatskom. Ostao sam zadivljen, pogotovo što mi to nije bilo poznato: od 1752. godine do danas objelodanjena su točno 102 naslova (i 3 prijevoda na srpskom), uključujući i ovu knjigu koja je sigurno najsolidniji spis o Tebi na domaćem filozofsko-teološkom tlu. Dobro si zastupljen u našem mudroslovlju i bogoslovlju, a mogao si i bolje. Samo je marni pater Vereš preveo 10 posto Tvoga univerzalnog djela. Koliko će još toga biti ako je ovo tek „svezak prvi“? Izabrana svjetska bibliografija koja je donesena u istoj knjizi ima 118 naslova i k tomu 5 veličanstvenih znanstvenih Zbornika u povodu 700. obljetnice Tvoje smrti, 1980. A svaki Zbornik po dvadesetak najstručnijih radova. U ovoj knjizi osim stručno napisana životopisa nalazimo u tri dijela određen broj Tvojih djela: najprije Petnaest problema, zatim Ulomci o alkemiji, kozmografiji i geografiji i napokon Ti u Tri dokumenta.

Osoba i službe. Rođen si u Laugingenu u Augsburškoj biskupiji u Njemačkoj vjerojatno 1193. godine, a sigurno je da si preminuo 15. studenoga 1280. u Kölnu. Grob Ti je u dominikanskoj crkvi u istom mjestu. I na grobu Ti stoji da si „veći od Platona, jedva manji od Salomona“.[2] Zanimale Te prirodne pojave koje si od mladosti zavolio. Školovao si se u Padovi gdje si primio dominikansku odoru, a nakon naukovanja vratio se u domovinu i postao članom Kölnske provincije. Poučavao mlade po raznim mjestima Njemačke, osobito u Strassburgu. Bio si 5 godina u Parizu (1243.-1248). Tvoj general Reda, Ivan iz Wildeshausena, naslovni biskup bosanski (1233.-1235.), šalje Te na Pariško sveučilište, gdje si doktorirao iz bogoslovlja 1245. godine i postao profesor na istoj katedri, kao prvi stranac, iako u Crkvi nema stranaca! Učenik Ti je i sv. Toma Akvinski, također dominikanac, odnosno najbolji suradnik, osobito oko posredovanja Aristotelova filozofskog djela Zapadu. A kolega profesor bio Ti je sv. Bonaventura, franjevac. Izabran si za provincijala. I valjalo je sve ostaviti što si učio i učinio kao profesor, i nastupati kao poglavar. Dok si bio profesor, s drugima si samo navikao raspravljati. A sada kao poglavar treba njima i upravljati! Kako Ti je tek bilo kada si imenovan regensburškim biskupom! I u „opancima“ obišao svu biskupiju, „mnogostruko iznakaženu u duhovnom i vremenitom pogledu“. I okusio si kako je gorak biskupski kruh. I nakon tri godine brige u ime znanstvenog istraživanja zamolio si Papu koji Te oslobodio biskupske službe. Bio si i Papin savjetnik.

Nadimak. Povijest je rijetkima doznačila nagradni naslov „veliki“, a kršćanstvo još rjeđima. Naš pjesnik i ban I. Mažuranić reče u pjesmi Jablan: „Nije velik tko se velik rodi, već je velik tko se malen rodi, a kad pane velik grob mu treba!“ A slavni je Isus već davno pravo definirao tko je velik u njegovim, tj. Božjim očima: Onaj tko Božje zapovijedi sluša, tko ih izvršava, i tko ih cjelovito drugima predaje. Taj će biti „velik u Kraljevstvu Božjem“ (Mt 5,19). Eto Tebe to zapalo i na ovom i na boljem svijetu. Uz čašćenja na raznim razinama tek Te papa Pio XI. ubrojio među svece i učitelje Crkve, 1931.

Zagovor. Mi se ljudi divimo čovjeku velike pameti, kao što je Tvoja. Još se više divimo čovjeku velika srca, kao što je Tvoje. Ali se najviše divimo čovjeku velike pameti i velika srca. A Bog je to oboje objedinio u Tebi. Zato i jesi prozvan Velikim! Pomozi svojim velikim zagovorom i naše hrvatske dominikance u njihovu rastu i radu, u traženju, naviještanju i proživljavanju istine. Pomozi našim filozofima i teolozima, i svima u svemu u čemu si i sam bio stručnjak na zemlji. Posebno u vršenju Božjih zapovijedi! Posebno zagovaraj kod Boga naše profesore i studente Teološko-katehetskog instituta u Mostaru koji Te štuje kao svoga zaštitnika.

———————-
[1] Albertus Magnus, Philosophia realis. Uvod o petnaest problema. Ulomci o alkemiji, kozmografiji i geografiji. Tri dokumenta. Bibliografija. Bilingualno izdanje  (preveo T. Vereš), Zagreb, 1994.
[2] Maior Platone, vix inferior Salomone.

———————
Crkva na kamenu, 11/1995., str. 1.

Svetomu Albertu Velikomu (1193.-1280.)

Zanima nas Tvoje mišljenje!