TU, U SUSJEDSTVU – KAKO POMOĆI NA UKRAJINSKIM VRATIMA?

Pomozimo braći i sestrama, prognanicima iz Ukrajine! Podatci za uplatu:

HKZ MI, Zagreb, Masarykova 

IBAN: HR9523600001101227244       kod Zagrebačke banke d.d.

Naznaka: donacija za prognanike iz Ukrajine u Mađarskoj

+++++++++++++

Počesto sam vjerovao da je kod putovanja proces kretanja k cilju gotovo jednako važan ako ne i važniji od cilja samog, pa tako primjerice hodočašća u sebi sadrže onu nužnu dozu pročišćenja i ispitivanja izdržljivosti toliko potrebnih da bi naša materijalna supstanca prepustila vodstvo duhovnim kapacitetima našeg bića. Time su putovanja plodonosnija što su dulja, pa i nesnosnija. Pa tako u današnjem konformističkom svijetu ponovno oživljava potreba za putovanja sv. Jakovu u Santiago ili pak planinarenje Gospi u planinama. No ipak, na njima uglavnom ostajemo lišeni drumskih razbojnika, a naša teška i ‘asketska’ putovanja bivaju razmaženo prekinuta napitkom i sendvičem koji smo ‘teško’ priskrbili u obližnjem restoranu ili kiosku. No ipak, putovanje u sebi sadrži mistiku novog otkrivanja, pa je, shvatim to svaki put, ‘cijeli Svijet knjiga, a oni koji ne putuju uvijek čitaju jednu te istu stranicu’, kako to kaže sv. Augustin. No, neka putovanja ipak daju nemir, dok se ne smirimo povratkom. To su obično odlasci na mjesta patnji, straha, nelagode i tuge. Osjećao sam se tako jednom na putu u Abuju u Nigeriji, zbog straha koji sam osjećao…no o tome na nekom drugom mjestu. Ovaj put, osjećaj odlaska da bi se vratio bio je put iz Budimpešte na najjužniji mađarsko-ukrajinski granični prijelaz Tiszabecs, u ožujku 2022. godine Gospodnje.

Maleno je to mjesto, Tiszabecs, od svega 1292 stanovnika, naseljeno Mađarima i Romima koji s balkona svojih malih, jednostavnih i oguljenih kućica, jer najsiromašniji je to dio Mađarske, vide krošnje Zakarpatske regije u Ukrajini na koju su naslonjeni i povijesno i obiteljski i plemenski i nacionalno i ljudski. I s jedne i s druge strane granice žive Mađari, a tako je uz granicu i u nešto udaljenijoj Rumunjskoj – isti narod koji je granica podijelila. Zemlja je to u kojoj rastu najbolje europske šljive i najcrvenije jabuke, siromašna zemlja koja još uvijek diše svoju Austro-Ugarsku povijest isprepletenu ratovima, prekrajanjima i granicama. U tom selu utisnutom uz kanal kraj rijeke Tisze nalazi se mala ali živahna kalvinistička župa koju vodi pastor Csaba Dajka, predani svećenik, suprug i otac troje djece, koji je svo svoje vrijeme i snagu posvetio selu koje prolazi kroz teške trenutke, teške trenutke prelivene suzama izbjeglih Ukrajinaca koji su ovaj kanal izabrali za svoj put spasa.

U ovom dijelu Mađarske većina stanovnika su kalvinisti, no ima i katolika. U tridesetak sela u svakom živi pokoja katolička obitelj, a sve njih služi jedan katolički svećenik. Preko rijeke, u Ukrajini, postoji mala grkokatolička zajednica. Živi se u slozi i prijateljstvu.

Čini mi se da svi nešto moramo učiniti za Katalin, Istvána, Csabu, Erzsébet, i druge koji pomažu. Pomažući njima pomoći ćemo svima. I više no simbolički i možda danas više no ikad, mi katolici, mi Hrvati, moramo pokazati širinu svoje duše i pomoći nekome, barem nekome, u ovome vihoru rata kao ‘ljubav na daljinu’ i pokazati da smo braća ljudima u duhu, braća ljudima koji proizvode plodove kakve bi Isus volio da ih svi dajemo drugima. To su plodovi Kristovog nauka i pomoći najmanjoj braći. Baš kroz pomoć jednoj protestantskoj zajednici sastavljenoj od Mađara i Roma koji nesebično daju prvu pomoć unesrećenim Ukrajincima i koji svoje uspavano selo pretvoriše u tranzitni centar kao prvo mjesto slobode i prvu postaju na svom putu prema europskim destinacijama. Zbog plodova koji daju, oni su naša braća, a braća se pomažu. Tako djelujemo kao ekumensko tijelo Crkve i postajemo oni koji žive duh Asiza i sv. Ivana Pavla II. Pomozimo nekome, pomozimo malom mađarskom selu Tiszabecs da lakše pruža ruku onima koji prelaze iz nemira u zaklon. I tako se nemir ovog putovanja, smiruje kroz ove retke koji postaju moj povratak kući.

Vanja-Ivan Savić

Pomozimo braći i sestrama, prognanicima iz Ukrajine! Podatci za uplatu:

HKZ MI, Zagreb, Masarykova

IBAN: HR9523600001101227244       kod Zagrebačke banke d.d.

Naznaka: donacija za prognanike iz Ukrajine u Mađarskoj