Aktualno

RAZUM I ZDRAV RAZUM

MI ODGOVARAMO

Ovih dana, uz pozive na cijepljenje protiv korone, često čujemo pozive na razum. S pravom jer razum je jedna od temeljnih odlika čovjeka u odnosu na druga bića. Volimo misliti da smo razumna bića, što razumijeva i uvjerenje da ispravno postupamo kada se vodimo razumom. No, s druge strane, naša svakodnevica, kao i cijela ljudska povijest pune su primjera nerazumnog postupanja u ime razuma, kako čovjeka prema samome sebi i bližnjemu, tako, sve više vidimo, i prema prirodi, koja nam to, u duhu svoje „logike“, uzvraća. Razum se naime, kako nas je basnom o vuku i janjetu poučio još Ezop, prilagođava interesu, odnosno želji i volji. Ezop kaže da je vuk poželio pojesti janje. Želja je upravljala voljom, a volja je, bez obzira na argumente, našla „logiku“ koja će je opravdati. I sam Isus, kao „jaganjac Božji“, bolno je osjetio posljedice takvog razuma: postupak prema njemu s gledišta interesa vjerske i građanske vlasti bio je naime posve razuman.

Razumu dakle nije bespridržajno vjerovati, nego mu treba pristupati „sa zrncem soli“. Razum stoga, da bi, pučki rečeno, bio zdrav, zahtijeva više od logike – on zahtijeva smisao Cjeline i cjelinu Smisla da bi mogao cjelovito poimati, misliti, zaključivati, i da bi osoba po njemu mogla ispravno postupati. Razumu stoga treba srca, kojim se vidi i ono što je umu nevidljivo ili što analitički um može pogrješno vrijednosno procijeniti. U tome nam je orijentir sam Krist, koji je bio apsolutno razuman, pa ipak „nerazuman“ u odnosu na kriterije razuma njegovih suvremenika baveći se „prezrenima na svijetu“, kako pjeva Internacionala. Ti kriteriji razuma „povijesnog čovjeka“, nasuprot onome „vječitom“, kako je to lucidno postavio Chesterton, nisu se do danas nimalo promijenili: položaj, moć, utjecaj – bilo da ih čovjek ima previše ili premalo – konstante su njegove prosudbe odnosa među ljudima na svim razinama društvenih odnosa, samim time začetak svih ljudskih zastranjenja.  Ako dakle razum nije zdrav, tj. ako u  njemu nema ravnovjesja u povezanosti temeljnih ljudskih značajki i potreba kao što su ljubav, sigurnost i sloboda – jer tek u tom ravnovjesju sloboda daje sigurnost ljubavi, ljubav sigurnost slobodi, a sigurnost ljubavi daje slobodu – vrlo lako naći će se „logika“ koja te potrebe može pretvoriti u „vučji“ argumentum baculinum prema bližnjima, kako smo ne jednom u povijesti doživjeli.

Želi li 21. stoljeće biti zaista stoljećem čovječnosti i humanog razvoja, čovjek će, samim time i kršćanin, morati iznijeti tešku borbu za obranu, pučki rečeno, zdravog razuma; onoga običnog, svakome pristupačnog razuma, koji čovjeka osjeća, gleda i razumije u smislu Cjeline i cjelini Smisla, samim time u cjelini njegove duhovne naravi i tjelesne i duševne prirode muškarca i žene, vrijednih vječnosti; razuma koji je kadar pojmiti i prihvatiti ljudskost u cjelovitosti njezinih vremenitih i vječitih značajki i potreba; razuma kojim je govorio Isus tako da ga je svatko mogao i može razumjeti i nasljedovati ako hoće; razuma koji će zbog ljubavi uvijek biti naizgled nerazuman, da nam se ne dogodi da budemo kao luđaci, koji, kako reče Chesterton, nemaju ništa osim razuma.

Neka dakle razum poštuje zdrav razum, da ova korona kriza ili neka druga ne bi zaista bila, kako je nedavno s visokoga mjesta u državi rečeno, „posrnuće ljudske pameti i razuma“.  Ne prvi put…

(rf)

Zanima nas Tvoje mišljenje!