NAŠ IZBOR

PREDSTAVLJANJE KNJIGE „JUNAČKA I SVETA HRVATSKA“

Predstavljanje knjige „Junačka i sveta Hrvatska“ održat će se u četvrtak, 28. siječnja u 18 sati u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu će predstaviti autori sisački biskup Vlado Košić i general HV u miru Ivan Tolj te prof. Nikolina Mesić. Zbog epidemioloških mjera predstavljanje će se moći pratiti isključivo putem prijenosa na internetskim i Facebook stranicama Sisačke biskupije.

Uz poziv da pratite ovo predstavljanje donosimo vam i Uvodnu riječ knjige:

 

Poštovane Hrvatice i Hrvati, dragi pripadnici Katoličke Crkve u Sisačkoj biskupiji i u čitavoj Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, svi uvaženi državljani i državljanke, građanke i građani naše zemlje!

Povod je ovog Pisma 30. obljetnica Domovinskoga rata koji je svom žestinom započeo u Hrvatskoj 1991. godine. Danas se nalazimo već punih 30 godina poslije tih presudnih događaja, i to je prilika da se osvrnemo na to razdoblje, tim više što bismo željeli ne samo učvrstiti istinu o prošlosti, nego i uočiti ono što se trebalo razriješiti u minulu razdoblju, a nije se dogodilo, zbog propusta, pa i grijeha nečinjenja svih političkih garnitura, od završetka Domovinskoga rata, a posebice od 2ooo. do danas! Ili na ono što je još gore od pasivnosti i nečinjenja, niz loših, nerazboritih, kriminalnih postupanja, političkih i gospodarskih poteza s dalekosežnim, katastrofalnim posljedicama za državu, društvo i narod.

Stoga smatramo da nam valja opetovano govoriti o svim tim negativnim i razarajućim pojavama i upozoriti da je krajnje vrijeme za obnovu i saniranje našega Doma, koji prokišnjava na sve strane i kojem prijeti opasnost od urušavanja i postupno gubljenje državne suverenosti, a s timu svezi i duhovno, identitetsko, uljudbeno, demografsko i gospodarsko stagniranje i nazadovanje.

Pred svima nama, pripadnicima hrvatskoga naroda, Katoličke Crkve, kao i svim mislećim, razboritim i dobronamjernim državljanima ove zemlje, stoji neodgodiva zadaća u pronalaženju izlaza iz bespuća, pa i apatije i malodušja, koje sve više zahvaća pojedince, obitelji i društvo u cjelini!

Umjesto guranja glava u pijesak, umjesto napuštanja Domovine i odlazaka tisuća i tisuća mladih ljudi pa i cijelih obitelji iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potrebno je kao i prije trideset godina, ponovo ujediniti sve snage i pamet i krenuti u saniranje svih višegodišnjih zastranjenja.

Vratiti se, dakle, onim idealima, moralnom i vrijednosnom sustavu, koji nas je uz Božju pomoć doveo do pobjede u našem pravednom i obrambenom ratu u kojem smo u iznimno teškim uvjetima uspjeli osloboditi Domovinu i uspostaviti, konačno, međunarodno priznatu, samostalnu državu. Državu koju su sanjali, za nju se žrtvovali i umirali naraštaji hrvatskih ljudi od daleke 1102. godine (Pacta Conventa, gubitak narodne samostalnosti) do devedesetih godina, do danas!

Ovom prilikom, o ovoj časnoj obljetnici dostojno je i pravedno da se sjetimo te beskrajne povorke hrvatskih sinova i kćeri što su od davnih dana, ugrađivali živote u ono što mi danas živimo i što imamo, a oni nisu imali i nisu uz sva svoja nastojanja, muku i žrtvu, uspjeli ostvariti! Iza njihovih života i mučeničkih tragova, ostajala je budućim naraštajima poruka neslomljive vjere u Boga i neugasle nade da će jednom san postati zbilja. Da nije bilo njihove borbe, njihove vjernosti Bogu, Crkvi i Hrvatskoj, ne bi ni naš naraštaj imao priliku izvjesiti konačno zastavu slobode u kraljevskome Zvonimirovom Kninu! Svima njima, poglavito tisućama i tisućama poginulih i na najsvirepije načine pobijenih od komunističke, partizanske ruke u 2. svjetskome ratu i poraću 1945. dugujemo vječnu zahvalnost i trajne molitve. Karol Wojtyla, veliki sin bratskoga poljskog naroda, papa i svetac Ivan Pavao II., jedan od najvećih Petrovih nasljednika u povijesti Katoličke Crkve, veliki prijatelj i zaštitnik hrvatskoga naroda, jedan od najznačajnijih zaslužnika da smo u vrlo teškim okolnostima i najvećoj agresiji na Hrvatsku došli do međunarodnoga priznanja naše države, napisao je pjesmu Misleći domovina… Nastala je zasigurno u olovnim i teškim vremenima za njegov narod i domovinu. Poljsku su baš kao i Hrvatsku šibali totalitarizmi, nacizam i komunizam, velika stradanja, teror i okupacije, borba za slobodu, za vjeru, za vjernost Katoličkoj Crkvi. Poljski je narod baš kao i hrvatski duboko prožet kršćanstvom, koje je, kao i u Hrvata, stožerna, bitna odrednica njihova identiteta.

Domovina: izazov te zemlje upućen precima i nama, kako bismo odlučivali o zajedničkom dobru i govorom vlastitim poput zastave opjevali prošlost. Pjesmu povijesti ispunjaju djela izgrađena na čvrstom stijenju volje. Zrelošću samoodređenja ocjenjujemo našu mladost, vremena podijeljenosti i zlatni vijek. Ocijenilo je zlatnom ropstvo slobodu. Nosili su u sebi tu ocjenu heroji stoljeća: u izazov su zemlje ulazili ko u tamnu noć, vičuć” sloboda nam je draža od života!” Ocijenili smo našu slobodu pravednije od drugih (podizala je svoj glas tajna historije): na oltaru su samoodređenja buktjele žrtve generacija – prodoran krik slobode jače od smrti.

(s poljskoga preveo Milivoj Slaviček)

Bog nas je preko ruku pape, sv. Ivana Pavla II., i zagovorom Blažene Djevice Marije i svih svetih, osobito svetaca i blaženika našega hrvatskog naroda, zakrilio i zaštitio u teškim, gotovo bezizlaznim trenucima naše suvremene povijesti. U prvim mjesecima strašne agresije na Hrvatsku, bili smo nenaoružani, goloruki, sami sa srcem i krunicom oko vrata. Izostala je pomoć i potpora Europe, za koju su naši predci stoljećima prolijevali krv, a bijasmo živa brana od Turaka. Da je tome tako, potvrdio nam je i sam papa Leon X. god. 1519. Dao nam je časni naslov Antemurale Christianitatis (predziđe kršćanstva). Osobito zaslužan za taj naslov u to doba bio je hrvatski ban i biskup Petar Berislavić (1475.-1520.).

Na tim povijesnim vjetrometinama, u kojima smo se borili za opstanak, prečesto je na europskim obzorjima, ostajala sjenka nečiste savjesti, izostanak pravde, ljudske i kršćanske ljubavi i solidarnosti. Uslijedila su razaranja hrvatskih mjesta i gradova, ubijanja i masakriranja hrvatskih ljudi, junačka obrana i pad Vukovara, Ovčara, Škabrnja… silni zločini i likvidacije hrvatskih branitelja, civila, djece, žena i staraca.

Posvuda na okupiranim dijelovima Hrvatske, krv, bespomoćnost, jauk i suze! Židovi, izlazak iz egipatskoga ropstva i neslobode i danas najsvečanije slave kao dar svoje slobode koju im je Bog darovao! Zar ne bismo i mi to trebali tako doživljavati i neprestance zahvaljivati Bogu što nas je izbavio od zla i spasio od uništenja? Ovaj, uz Božju pomoć izboreni i izmoljeni dar slobode mora puno jače ući u kolektivnu memoriju hrvatskoga naroda. Valja ga usustaviti u sve pore našega duhovnog, obrazovnog, političkog i društvenog života. Potrebno je o tome pisati, govoriti i njegovati kulturu sjećanja, promišljati povijest i iz nje izvlačiti pravilne zaključke i poučke.

Ne budemo li uporno i revno prenosili istinu mladima i budućim naraštajima, povijest stradanja i zla može se ponoviti u još gorem obliku. Vjerni i zahvalni na tome Božjem daru, trebamo razborito, odgovorno, pošteno i časno, živjeti našu sadašnjost i graditi na zdravim temeljima budućnost pojedinaca, obitelji i naroda.

 

1 Comment

Zanima nas Tvoje mišljenje!